Prema članku 12. stavak 1. Zakonu o radu ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Dakle, sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme bi, prema Zakonu o radu, trebala i morala biti iznimka, a nikako pravilo. Pravilo je da se radni odnos zasniva sklapanjem ugovora na neodređeno vrijeme.
No, mnogi ugovori o radu sklopljeni su na određeno vrijeme. Za vrijeme trajanja tog ugovora o radu moguće su svakakve situacije, a jedna od njih je da se, primjerice, radnik ozlijedi i da se ta ozljeda okvalificira kao ozljeda na radu. Radnik odlazi na bolovanje i za vrijeme tog bolovanja (odnosno, privremene nesposobnosti za rad) istekne mu ugovor o radu. Postavlja se pitanje daljnje radnikove sudbine s obzirom na to da se još uvijek liječi od posljedica ozljede na radu.
U slučaju sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, takav ugovor prestat će važiti istekom vremena na koji je sklopljen, bez obzira na to što je radnik prije isteka tog ugovora završio na bolovanju zbog ozljede na radu, zbog koje se još uvijek liječi i oporavlja.
Dakle, radni odnos je u tom slučaju prestao, jer Zakon o radu ne propisuje mogućnost da se takav ugovor o radu zbog ozljede na radu produlji.
Međutim, propisi o zdravstvenom osiguranju ipak propisuju i nešto povoljno za radnika. Naime, prema članku 51. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13 i 137/13), osiguraniku kojem je za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti prestao radni odnos, odnosno obavljanje djelatnosti osobnim radom, naknada plaće pripada još najviše 30 dana računajući od dana prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom i to pod uvjetom da mu je izabrani doktor privremenu nesposobnost utvrdio najmanje osam dana prije dana prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom te da je u vrijeme prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom imao pravo na naknadu plaće u skladu s odredbama toga Zakona.
No, sukladno stavku 2. istog članka navedenog Zakona, osiguraniku kojem je za vrijeme privremene nesposobnosti koja je posljedica priznate ozljede na radu ili profesionalne bolesti prestao radni odnos, odnosno obavljanje djelatnosti osobnim radom pripada pravo na naknadu plaće i nakon prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom sve dok ponovno ne bude radno sposoban, odnosno dok mu nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja ne bude utvrđena invalidnost u skladu s člankom 48. istog Zakona.
Dakle, radniku-osiguraniku kojem je za vrijeme privremene nesposobnosti, koja je posljedica priznate ozljede na radu, prestao radni odnos (jer je ugovor o radu na određeno vrijeme istekao), pripada pravo na naknadu plaće i nakon prestanka radnog odnosa, sve dok ponovno ne bude radno sposoban, odnosno dok mu nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja ne bude utvrđena invalidnost.