Direktiva br. 2014/104 uređuje pravila kojima se osigurava da svatko kome je poduzetnik ili udruženje poduzetnika prouzročilo štetu povredom prava tržišnog natjecanja, može učinkovito ostvariti pravo na zahtjev za potpunom naknadom štete. Direktivom se utvrđuju pravila za koordinaciju provedbe pravila tržišnog natjecanja od strane tijela nadležnih za tržišno natjecanje i provedba tih pravila u postupcima za naknadu štete pred nacionalnim sudovima.
Prije Zakona o postupcima naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja, područje zaštite tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj bilo je uređeno Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 79/09, 80/13), a naknada štete Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15). U praksi je uočeno da oštećene stranke rijetko traže naknadu štete zbog povrede tržišnog natjecanja zbog čega se Zakonom o postupcima naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja (na snazi od 22. srpnja 2017.) nastoji osigurati da oštećenici kojima je šteta nastala povredom europskog ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja dobiju punu kompenzaciju povrede koju su pretrpjeli. Osim toga, riječ je o specifičnoj vrsti naknade, primjenjivoj isključivo za štete nastale povredom propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
Povredom tržišnog natjecanja (članak 3. stavak 1. točka 1. Zakona) smatra se povreda propisa koji utvrđuju zabranjene sporazume poduzetnika koji sprečavaju, ograničavaju ili narušavaju tržišno natjecanje unutarnjeg tržišta (članak 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) ili zlouporaba vladajućeg položaja poduzetnika (članak 102. UFEU). Zakon jamči potpunu učinkovitost članka 101. i 102. UFEU-a, budući da svatko, bilo da je riječ o pojedincu, uključujući potrošače i poduzetnike, ili tijelu javne vlasti, može pred nacionalnim sudovima zatražiti naknadu štete koja mu je prouzročena povredom tih odredbi.
Člankom 5. Zakona utvrđuje se pravo oštećenika na potpunu naknadu štete (naknada imovinske štete, popravljanje neimovinske štete, te zakonske zatezne kamate) prouzročene povredom prava tržišnog natjecanja. Štetnik koji prouzroči štetu povredom prava tržišnog natjecanja odgovara za štetu bez obzira na krivnju.
Zakon uređuje i pitanje pravnog učinka tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja u postupcima naknade štete pred nadležnim sudovima na način da se pravomoćna odluka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja ili Visokog upravnog suda u drugostupanjskom postupku smatra nepobitnim dokazom u postupku naknade štete u slučaju povrede prava tržišnog natjecanja (članak 11.).
Uz određene iznimke, Zakon u članku 14. predviđa solidarnu odgovornost u slučaju kada je više štetnika zajedničkim djelovanjem počinilo povredu tržišnog natjecanja. Utvrđivanje njihovih međusobnih udjela u šteti određuje se prema okolnostima svakog pojedinog slučaja i primjenom relevantnih kriterija, kao što su tržišni udjeli i prihodi ostvareni na mjerodavnom tržištu.
Ako se visina iznosa pretrpljene štete ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će procijeniti iznos štete prema slobodnoj ocjeni. U tom slučaju, da bi dobio naknadu, oštećenik uz štetu koju je pretrpio treba dokazati i opseg štete. Kod procjene i određivanja iznosa naknade prouzročene štete sud može zatražiti pomoć ovlaštenih sudskih vještaka ili tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja (članak 17. Zakona).
Zakon predviđa zastarni rok od 5 godina od dana prestanka povrede prava tržišnog natjecanja (objektivne okolnosti) i od dana kada je oštećenik saznao ili je mogao saznati za povredu prava tržišnog natjecanja, štetu i štetnika (subjektivne okolnosti). Apsolutna zastara kod tražbina naknade štete nastupa u roku od 15 godina od prestanka povrede prava tržišnog natjecanja (članak 12.).
Zakon o postupcima naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja trebao bi doprinijeti da se u RH potaknu postupci naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja kojih za sada gotovo i nema na trgovačkim sudovima. Time bi se postiglo da javnopravnu provedbu zaštite tržišnog natjecanja (utvrđivanje povrede i sankcioniranje) slijedi privatnopravna provedba (naknade štete nastale tom povredom) čime se potiče učinkovita zaštita tržišnog natjecanja.
Ana Paštrović, mag. iur.