Zakonom o radu, kao općim propisom, nisu propisana kaznena djela koja bi bila zapreka za prijam u radni odnos, odnosno sklapanje ugovora o radu, ali je člankom 25. stavak 1. propisano da ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo radnik koji udovoljava tim uvjetima.
Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 86/08 i 61/11, u nastavku: ZSN) u članku 15. među zaprekama za prijam u službu propisane su određene skupine kaznenih djela na način da u službu ne može biti primljena osoba protiv koje se vodi kazneni postupak ili koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv: života i tijela, slobode i prava čovjeka i građanina, Republike Hrvatske, vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, spolne slobode i spolnog ćudoređa, braka, obitelji i mladeži, imovine, sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, pravosuđa, vjerodostojnosti isprava, javnog reda ili službene dužnosti. Ta odredba ne odnosi se na osobu kod koje je nastupila rehabilitacija u skladu s posebnim zakonom.
ZSN-om nije propisan način i ovlast pribavljanja dokaza te čime se dokazuje da se protiv osobe koja se prijavila na natječaj za prijam u službu (u nastavku: kandidat) ne vodi kazneni postupak i da nije pravomoćno osuđena za propisana kaznena djela. Zbog toga su u praksi različita postupanja kod prijma u službu vezano za pribavljanje tih dokaza u natječajima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u nastavku: JLP(R)S).
Ta se različitost osobito može uočiti pregledom mnogih javnih natječaja JLP(R)S-a temeljem ZSN-a. Primjerice, uz prijavu na natječaj potrebno je priložiti:
a) uvjerenje nadležnog suda da se protiv podnositelja prijave ne vodi kazneni postupak i da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz članka 15. ZSN-a (ne starije od 6 mjeseci)
b) vlastoručno potpisanu izjavu da za prijam u službu ne postoje zapreke iz članka 15. i 16. ZSN-a
c) uvjerenje da protiv natjecatelja nije pokrenut kazneni postupak (ne starije od 6 mjeseci)
d) uvjerenje o nekažnjavanju – ne starije od 6 mjeseci (čl. 15. Zakona)
e) - uvjerenje nadležnog suda da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak i da nije pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz članka 15. Zakona, ne starije od 6 mjeseci
- vlastoručno potpisanu izjavu da ne postoje zapreke iz članka 15. Zakona, ovjerenu kod javnog bilježnika
f) uvjerenje nadležnog suda da se protiv podnositelja prijave ne vodi kazneni postupak (članak 15. Zakona), ne starije od 6 mjeseci
g) - vlastoručno potpisanu izjavu kandidata da u odnosu na njega ne postoje zapreke za prijam u službu iz članka 15. i 16. Zakona
- uvjerenje nadležnog suda da se protiv podnositelja prijave ne vodi kazneni postupak (koje nije starije od 6 mjeseci).
U nastavku dajemo pregled odredbi i nekih drugih zakona koji propisuju zapreke za prijam u službu/radni odnos osoba protiv kojih se vodi kazneni postupak i/ili koje su pravomoćno osuđene za određena kaznena djela.
Zakonom o državnim službenicima, u članku 49., (NN br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/27) propisano je da u državnu službu ne mogu biti primljene osobe: protiv kojih se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti ili koje su proglašene krivima za kazneno djelo za koje se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti. Dio teksta iz natječaja: ... potrebno je priložiti uvjerenje nadležnog suda da se protiv kandidata/kinje ne vodi kazneni postupak (koje nije starije od šest (6) mjeseci).
Zakon o službi u oružanim snagama RH u članku 35. (NN br. 73/13, 75/15, 50/16) propisuje da zapreku za prijam u službu u Oružane snage ima osoba:
- protiv koje se vodi kazneni postupak pokrenut po službenoj dužnosti
- koja je pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv: čovječnosti i ljudskog dostojanstva, života i tijela, osobne slobode, spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, braka, obitelji i djece, zdravlja ljudi, opće sigurnosti, imovine, krivotvorenja, službene dužnosti, pravosuđa, javnog reda, Republike Hrvatske, strane države ili međunarodne organizacije, Oružanih snaga, osim ako je po posebnom zakonu nastupila rehabilitacija.
Dio teksta iz natječaja: u Oružane snage Republike Hrvatske u statusu službenika ne mogu biti primljene osobe za čiji prijam postoje zapreke iz članka 35. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i članka 49. Zakona o državnim službenicima. Među ostalim, potrebno je priložiti: presliku uvjerenja nadležnog suda da se protiv podnositelja prijave ne vodi kazneni postupak, ne stariju od šest mjeseci.
Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju u članku 25. (NN br. 10/97, 107/27, 94/13) propisano je da radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati osoba koja je pravomoćno osuđena na kaznu zatvora (neovisno o tome je li izrečena uvjetna ili bezuvjetna kazna) za neko od kaznenih djela počinjenih s namjerom protiv života i tijela, protiv Republike Hrvatske, protiv pravosuđa, protiv javnog reda, protiv imovine, protiv službene dužnosti, protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, protiv osobne slobode, protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, protiv braka, obitelji i djece, protiv zdravlja ljudi, protiv opće sigurnosti, krivotvorenja, te bilo koje drugo kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ili korištenjem djeteta ili maloljetne osobe, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu. Također, radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati ni osoba protiv koje se vodi kazneni postupak za neko od navedenih kaznenih djela. Natječajem se traži uvjerenje o nekažnjavanosti za kaznena djela i prekršaje iz članka 25. Zakona.
Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u članku 106.(NN br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17) kao zapreka za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi propisano je:radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava,protiv javnog reda i protiv službene dužnosti, koje je propisano Kaznenim zakonom. Također, radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati ni osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv Republike Hrvatske, protiv pravosuđa, protiv javnog reda, protiv imovine, protiv službene dužnosti, protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, protiv osobne slobode, protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, protiv braka, obitelji i djece, protiv zdravlja ljudi, protiv opće sigurnosti, protiv krivotvorenja, koje je propisano Kaznenim zakonom (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15).
Radni odnos u školskoj ustanovi ne može zasnovati ni osoba protiv koje se vodi kazneni postupak za neko od navedenih kaznenih djela. Natječajem se traži uvjerenje o nekažnjavanju ne starije od 6 mjeseci.
Dakle, iz natječaja JLP(R)S-a vidljivo je da one, kao obvezan dokaz, traže potpisanu izjavu da ne postoje zapreke za prijam u službu iz članka 16., a neke za članak 15. i 16., ovjerenu ili pak neovjerenu kod javnog bilježnika, s ponešto različitim propisivanjem te izjave.
Je li takva izjava vjerodostojna isprava? Izjava koja se traži nije javna isprava za koju se veže presumpcija istinitosti pa čak ako je i ovjerena kod javnog bilježnika, jer je ovjera koja se traži samo ovjera potpisa, a ne i sadržaja izjave. Istinitost i dokaznu snagu trebala bi procjenjivati JLP(R)S, ali za to postoje zapreke koje ćemo izložiti u nastavku.
Nadalje, ovi primjeri pokazuju da poslodavci uglavnom zahtijevaju od kandidata da oni prilože uvjerenje o nekažnjavanju. Dok neki poslodavci traže uvjerenje o nekažnjavanju kao dokaz da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak i da nije pravomoćno osuđen za ta djela, neki pak uopće ne traže uvjerenje da kandidat nije pravomoćno osuđen za propisana kaznena djela, a navode ga u natječaju kao zapreku za prijam (no ne navode hoće li ga pribavljati poslodavac).
Dakle, poslodavci očito uglavnom ne traže niti pribavljaju dokaz o tome je li kandidat pravomoćno osuđen za propisana kaznena djela.
Tko izdaje tražene dokaze o tome da se ne/vodi kazneni postupak i je li osoba pravomoćno osuđena za kazneno djelo?
Uvjerenje da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak, izdaje Općinski sud prema mjestu prebivališta kandidata.
Sukladno Kaznenom zakonu, kazneni postupak započinje: pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage, potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedena, određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe, donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga.
To uvjerenje izdaje se samo na osobni zahtjev stranke ili putem punomoćnika s ovjerenom punomoći. Ministarstvo pravosuđa, Uprava za kazneno pravo i probaciju, Odjel za kaznene evidencije, izdaje posebno uvjerenje o ne/osuđivanosti, za fizičku osobu, na propisanom obrascu.
Ima li poslodavac pravo pribavljati te dokaze i može li doista dobiti potrebne i vjerodostojne podatke o ne/osuđivanosti kandidata, osobito ako kandidat za prijam u službu u JLP(R)S dostavlja samo izjavu o nepostojanju propisane zapreke za prijam?
Neki odgovori mogu se pronaći u Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (članak 14.), kojim je propisano da nitko nema pravo zahtijevati od građana da podnesu dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti. Iznimno, kada se radi o zasnivanju radnog odnosa ili povjeravanju poslova čije obavljanje podrazumijeva redovite kontakte s djecom, poslodavac može, uz suglasnost osobe za koju se podaci traže, zatražiti izdavanje posebnog uvjerenja o podacima iz članka 13. stavka 4. toga Zakona.
Osoba ima pravo tražiti podatke iz kaznene evidencije za sebe samo ako su joj ti podaci potrebni radi ostvarivanja nekog prava u inozemstvu ili u međunarodnoj organizaciji, sukladno Zakonu.
Poslodavci, kao ni kandidati (osim onog koji to pravo ima u slučaju ostvarivanja prava u inozemstvu), nisu ovlašteni tražiti i dobiti posebno uvjerenje o podacima iz kaznene evidencije, odnosno podatke o ranijoj ne/osuđivanosti kandidata za prijam u službu/radni odnos, osim ako su za to ovlašteni posebnim zakonom.
Čak i u slučaju da poslodavac ima saznanja da je kandidat pravomoćno osuđen za propisana kaznena djela, što je zapreka za prijam u službu, nema zakonsku mogućnost tražiti dokaz o ne/kažnjavanju od Ministarstva pravosuđa, ako na to nije ovlašten posebnim zakonom. Primjer zakonskog ovlaštenja poslodavca možemo pronaći u Zakonu o socijalnoj skrbi, kada je riječ o zasnivanju radnog odnosa ili povjeravanju poslova čije obavljanje podrazumijeva redovite kontakte s djecom.
Zakonom o socijalnoj skrbi (članak 213.) propisano je tko pribavlja dokaze o tome da osoba koja se prima u radni odnos nije osuđena za kaznena djela te da se ne vodi kazneni postupak za taksativno navedena kaznena djela u tom članku. Tako se u radni odnos ne može primiti kao radnik u djelatnosti socijalne skrbi niti poslove u djelatnosti socijalne skrbi može obavljati osoba:
- koja je pravomoćno osuđena za neko od nabrojanih kaznenih djela iz Kaznenog zakona
- protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
Tim zakonom izričito je propisano da je poslodavac dužan po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osoba nije osuđena za propisana kaznena djela te da se protiv nje pred nadležnim sudom ne vodi postupak za navedena kaznena djela.
Temeljem tog zakonskog ovlaštenja i članka 13. stavak 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, poslodavac u sustavu socijalne skrbi podnosi Ministarstvu pravosuđa, Upravi za kazneno pravo i probaciju, Odjelu za kaznene evidencije, zahtjev za izdavanje posebnog uvjerenja za fizičku osobu, e-mailom na propisanom obrascu (obrazac III a), na kojem Ministarstvo nakon obavljene provjere navodi i ovjerava je li kandidat osuđivan ili nije.Dakle, ne radi se o općoj potvrdi da se protiv kandidata ne vodi postupak za bilo koje kazneno djelo, nego o posebnom uvjerenju za propisana kaznena djela.
Pravilnikom o kaznenoj evidenciji (NN br. 7/13, 66/13, 106/15, 34/17) propisani su obrasci o podacima iz kaznene evidencije. Zahtjev za izdavanje potvrde da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak, poslodavac podnosi Općinskom sudu prema mjestu prebivališta kandidata.
Unatoč takvim izričitim odredbama, mnogi natječaji s njima nisu usklađeni, pa poslodavci u natječaju traže od kandidata da dostave uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak i uvjerenje da nije osuđivan (i to od istog suda), a pri tome niti ne traže odgovarajući dokaz.
Primjer natječaja koji je usklađen sa zakonskom odredbom:
Za potrebe provjere podataka o osuđivanosti za kaznena djela i prekršaje iz članka 213. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi, Dom će za odabranog kandidata po službenoj dužnosti pribaviti podatke, kao i uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak pred nadležnim sudom iz stavka 1. podstavka 4. istoga članka.
Osim zakonskog uređenja zapreka za prijam u službu/radni odnos koje su već spomenute, u postupku kandidiranja za zastupnike u Hrvatski sabor i na lokalnim izborima, pribavljanje dokaza o ne/osuđivanosti uređeno je na poseban način koji ne ostavlja nedorečenost tko, od koga i na koji način pribavlja dokaze o neosuđivanosti.
Tako je Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (članak 14.a i 14.d), uređen postupak provjere osuđivanosti osoba koje su kandidati za zastupnika u Hrvatski sabor, za članove predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i općinskog načelnika, gradonačelnika i župana te njihovog zamjenika, kao i za zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika i župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina, odnosno iz reda pripadnika hrvatskog naroda, sukladno Zakonu o lokalnim izborima.
Zakonom o lokalnim izborima propisano je da se za člana predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana te njihovog zamjenika, kao i za zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika i župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina odnosno iz reda pripadnika hrvatskog naroda ne smiju kandidirati osobe koje su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene (uključujući tu i uvjetnu osudu) na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci za određena kaznena djela propisana Kaznenim zakonom, a koja su taksativno navedena u članku 13. stavku 2. Zakona o lokalnim izborima.
Člankom 17. Zakona o lokalnim izborima propisano je da se za svakog kandidata uz prijedlog kandidacijske liste i kandidature, među ostalim dokumentima, podnosi i potvrda o podacima iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa.
Zaključno, ZSN, kao niti mnogi drugi zakoni, svojim odredbama nije otklonio mogućnost da u službu bude primljena osoba koja je pravomoćno osuđena za kaznena djela koja su propisana kao zapreka za prijam u službu, jer nije ovlastio poslodavca da zatraži podatke iz kaznene evidencije koju vodi Ministarstvo pravosuđa. Kandidat također na to nema pravo, osim radi ostvarivanja nekog prava u inozemstvu ili u međunarodnoj organizaciji, sukladno Zakonu.
Stoga, de lege ferenda, u nekoj od sljedećih izmjena i dopuna ZSN-a, a također i drugih zakona, bilo bi potrebno novom odredbom jasnije propisati dokaze o ne/osuđivanosti kandidata i o tome da se ne/vodi kazneni postupak za propisana kaznena djela te ovlast poslodavca da ih pribavlja za kandidata, u skladu s posebnim Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji. Tada bi javni natječaji bili potpuniji, jasniji i precizniji, a poslodavac bi imao dokaze koji vjerodostojno potvrđuju postoje li zapreke za prijam kandidata u službu/radni odnos.
Cecilija Tolo, dipl. iur.