Centar za socijalnu skrb je javna ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, a osniva se za područje jedne ili više općina ili gradova na području iste županije, odnosno za područje Grada Zagreba, kako je to propisano odredbama članka 126. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/13, 152/14, 99/15, 52/16 i 16/17). Centar za socijalnu skrb, na temelju javnih ovlasti, među ostalim, daje podatke o obiteljskim prilikama, te mišljenja i prijedloge u sudskim postupcima koji se odnose na obiteljskopravnu i kaznenopravnu zaštitu, zatim sudjeluje kao stranka ili umješač pred sudom i drugim državnim tijelima u postupcima zaštite osobnih interesa djece i drugih članova obitelji koji se ne mogu brinuti samo o sebi ni o svojim pravima i interesima, te provodi odgojne mjere nad djecom s problemima u ponašanju (članak 127. Zakona).
Prekršajni zakon (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17 – u nastavku: PZ) u odredbama članka 108. određuje tko su subjekti u prekršajnom postupku, pa tako propisuje da su to stranke u postupku (ovlašteni tužitelj i okrivljenik) i sudionici u postupku (branitelj okrivljenika, zakonski zastupnik ili opunomoćenik, oštećenik i druga osoba koje se tiče vođenje određenog prekršajnog postupka – osoba od koje je privremeno oduzet kakav predmet ili se predlaže oduzimanje njezinog predmeta kao predmeta kojim je počinjen prekršaj ili je nastao prekršajem ili se predlaže da se od nje oduzme imovinska korist pribavljena prekršajem ili je već donesena takva odluka, a nije okrivljenik).
Dakle, sadržaj navedene odredbe PZ-a implicira zaključak da centar za socijalnu skrb (u nastavku: centar) ne ulazi u kategoriju subjekata prekršajnog postupka. Međutim, razmatrajući ostale odredbe PZ-a, posebno one koje se odnose na ulogu centra u prekršajnom postupku protiv maloljetnih počinitelja prekršaja, centar možemo okarakterizirati kao subjekt sui generis u prekršajnom postupku.
U dijelu PZ-a koji se odnosi na materijalnopravne odredbe centar se spominje u četiri navrata. Tako se prvi puta spominje u odredbi članka 9. PZ-a, kojom se uređuje prekršajna neodgovornost djeteta, te je u stavku 2. toga članka propisano da kada se dijete (osoba koja u vrijeme počinjenja prekršaja nije navršila četrnaest godina života) učestalo ponaša na način kojim ostvaruje obilježja težih prekršaja, nadležno državno tijelo za postupanje povodom počinjenih prekršaja (izvjesno je da će to u pravilu biti policijska tijela) obavijestit će o ponašanju te osobe, uz roditelje ili skrbnike, i centar prema njezinu prebivalištu ili boravištu njezinih roditelja ili skrbnika. Učestalost ponašanja trebalo bi tumačiti tako da se djela, koja ne moraju nužno biti istovrsna, a kojima se ostvaruju obilježja težih prekršaja, ponavljaju više od dva puta, dok bi se pod težim prekršajima, prije svega, trebali smatrati prekršaji za koje se može izreći kazna zatvora.
Nadalje, odredba članka 69. stavak 6. PZ-a propisuje da se izvršenje posebnih obveza određenih maloljetniku provodi uz nadzor centra koji o tome izvještava sud, dok stavak 7. istog članka centru propisuje dužnost vođenja posebne evidencije za svakog maloljetnika prema kojemu je sud primijenio odgojnu mjeru. Prema članku 67. stavku 1. PZ-a odgojne mjere su: sudski ukor, posebne obveze (katalog posebnih obveza taksativno je propisan u članku 69. stavku 2. PZ-a), te upućivanje u centar za odgoj. Takva obligacija centra pretpostavlja da mu je od strane suda i dostavljena odluka (rješenje sukladno članku 227. stavku 3. PZ-a) kojom je sud prema maloljetniku primijenio odgojnu mjeru. Dakle, centar ima značajnu ulogu i u samom izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za prekršaje, a što je posebno uređeno odredbama Zakona o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje (Narodne novine, broj 133/12).
Konačno, u odredbi članka 72. stavka 3. PZ-a propisana je dužnost sudu da prije izricanja kazne maloljetničkog zatvora prethodno pribavi mišljenje nadležnog centra o primjerenosti te kazne. Inače, kazna maloljetničkog zatvora može se izreći isključivo počinitelju prekršaja starijem maloljetniku (osoba koja je navršila šesnaest, a nije navršila osamnaest godina života), s time da ne može biti dulja od petnaest dana.
U dijelu PZ-a koji sadrži postupovne odredbe, centar se spominje vezano uz obavijesti o uhićeniku, odnosno o zadržanoj osobi, te vezano uz postupak protiv maloljetnog počinitelja prekršaja. Tako je prema odredbi članka 134. stavka 2. točke 3. PZ-a, nakon uhićenja policija dužna, uz ostalo, o uhićenju obavijestiti nadležno tijelo socijalne skrbi ako je potrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji uhićenika o kojima se on brine, a u postupku povezanim s nasiljem u obitelji obavezno odmah obavijestiti radi mogućeg zbrinjavanja članova obitelji oštećenih tim nasiljem. Isto tako, sukladno članku 135. stavku 9. PZ-a, kada protiv okrivljenika odredi zadržavanje, sud će postupiti na način propisan u navedenom članku 134. stavku 2. točki 3. PZ-a.
Najopsežnije sudjelovanje centra predviđeno je u općim odredbama članka 223. PZ-a kojima se uređuje postupak prema maloljetnim počiniteljima prekršaja. Tako je propisano da ispitivanju maloljetnika obvezno prisustvuju roditelji ili skrbnik ili stručni radnik centra za socijalnu skrb (stavak 2.) - primjerice kada nije moguće osigurati prisustvovanje roditelja ili skrbnika. Kada su u prekršajnom postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje upućuju na potrebu poduzimanja mjera radi zaštite prava i dobrobiti maloljetnika, sud o tome izvješćuje centar (stavak 5.).
Pored toga, u postupku prema maloljetnom počinitelju prekršaja predstavnik centra ima pravo upoznati se s tijekom postupka, u tijeku tog postupka stavljati primjedbe i upozoravati na činjenice i dokaze koji su važni za donošenje ispravne odluke (stavak 6.), a čime se predstavnik centra gotovo stavlja u poziciju stranke, odnosno sudionika u postupku iz članka 108. stavka 1. i 2. PZ-a. Vezano uz takvo pravo predstavnika centra, bitno je naglasiti da je ovlašteni tužitelj dužan o svakom pokretanju postupka prema maloljetniku obavijestiti nadležni centar, a ako je tužitelj oštećenik, obvezan je to učiniti sud koji vodi postupak protiv maloljetnika (stavak 7.).
Na kraju, bitno je istaknuti da je odredbom članka 223. stavak 9. PZ-a propisano da su tijela koja sudjeluju u postupku prema maloljetniku i druga tijela i ustanove od kojih se traže obavijesti, izvješća ili mišljenja dužna najhitnije postupati da bi se postupak što prije završio, što znači da se takva obveza žurnog postupanja u postupku prema maloljetniku odnosi i na centar.
Željko Kudrić, dipl. iur.