Kod velikog broja poslodavaca radnici često rade dvije pa i više godina na određeno vrijeme potpisujući pritom više ugovora o radu. Nakon toga, ako poslodavac odluči radniku napokon ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, on to ponekad čini uz ugovoreni probni rad. Problem može nastati ako se takav ugovor sklapa s radnikom na radnom mjestu na kojemu je on do tada i radio. To, naime, nije zakonito postupanje čak i kada bi pravilnikom o radu poslodavca bilo propisano da se kod sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme mora ugovoriti i probni rad.
Dakle, ako radnik tijekom svog radnog odnosa kod istog poslodavca neprekidno, temeljem više uzastopnih ugovora na određeno vrijeme, kod njega cijelo vrijeme obavlja iste ili vrlo slične poslove odnosno radno mjesto nije mu se mijenjalo, u takvim okolnostima sklapanje novog ugovora o radu, ovog puta na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto i s ugovorenim probnim radom, na temelju odredbi članka 53. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) ne bi bilo osnovano na zakonu.
Člankom 53. stavak 4. Zakona o radu propisano je da se u slučaju otkaza ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. toga Zakona. Zakon o radu uređuje i sljedeće specifičnosti ugovora o radu s ugovorenim probnim radom/rokom:
- za poslodavca je povoljnije određeno kraće obvezno minimalno trajanje otkaznog roka (7 dana)
- ugovaranjem probnog rada presumira se da je ugovoreno pravo na otkazivanje ugovora o radu tijekom trajanja probnog rada redovitim otkazom
- prilikom takvog otkazivanja, a upravo zbog činjenice ugovorenog probnog rada, poslodavac ne bi morao imati opravdani razlog za otkaz takvog ugovora o radu (predviđen člankom 115. stavak 1. Zakona o radu).
Ukratko, osnovna razlikovna značajka takvog ugovora o radu od ugovora bez ugovorenog probnog rada je u postupku otkazivanja, ali, naravno, samo za vrijeme trajanja tog probnog rada. To je i logično s obzirom da je smisao i svrha probnog rada u provjeri radnikovog stručnog znanja za obavljanje određenih poslova, ali i svojevrsnoj provjeri radnikovih radnih i osobnih kvaliteta. Međutim, takve odredbe ugovora o radu nepovoljnije su za radnika u odnosu na odredbe ugovora o radu koji ne sadrži odredbe o probnom radu. Zbog toga dolaze do primjene odredbe Zakona o radu koje probni rad propisuju samo u određenim specifičnim okolnostima potrebe poslodavca za provjerom osposobljenosti radnika za rad na konkretnom radnom mjestu.
Stoga, načelno, nakon sklapanja prvog ugovora o radu dopušteno je novim ugovorom o radu ugovoriti i probni rad, ali samo pod pretpostavkom da radnik treba obavljati poslove nekog drugog radnog mjesta, a ne onoga na kojemu je prethodno radio temeljem više ugovora na određeno vrijeme.
Dakle, odredba o probnom radu u ugovoru koji se sklapa s radnikom za poslove koje je on obavljao više godina, zapravo je suvišna i protivna svrsi i radnopravnom institutu probnog rada kako ga uređuje važeći Zakon o radu. U tom smislu izraženo je i stajalište u Odluci Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-2456/14-2 od 16. prosinca 2014.
Daniel Sever, dipl. iur.