Zakonom o upravljanju državnom imovinom uređuje se upravljanje imovinom Republike Hrvatske kojom upravlja Ministarstvo državne imovine i Centar za restrukturiranje i prodaju te se uređuju načela i dokumenti upravljanja imovinom, način i uvjeti upravljanja dionicama i poslovnim udjelima koji čine državnu imovinu, upravljanja nekretninama i pokretninama koje čine državnu imovinu te nadležnosti i ovlasti Ministarstva u upravljanju državnom imovinom, ustrojstvo, djelokrug i rad Centra kao i druga pitanja s tim u svezi.
Možda je najveća novost u Zakonu da će se sve nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske koje su na dan 1. siječnja 2017. bile u naravi škole, domovi zdravlja, bolnice ili su u pitanju komunalni i drugi objekti kojima upravlja jedinica lokalne i/ili područne samouprave kao što su groblja, mrtvačnice, spomenici, parkovi, dječja igrališta, sportsko rekreacijski objekti, sportska igrališta, društveni domovi, vatrogasni domovi, spomen domovi i sl., upisati u vlasništvo jedinca lokalne ili područne (regionalne) samouprave ovisno u čijoj je nadležnosti osnivanje pojedinih ustanova (članak 70. Zakona). Rješavanjem pitanja vlasništva na tim nekretninama na predloženi način eliminirat će se postupci koji se u Ministarstvu državne imovine provode temeljem zahtjeva jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave radi prijenosa vlasništva.
Zakon propisuje i ovlast Ministarstva državne imovine da može na ograničeni rok raspolagati nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi upisane u vlasništvu Republike Hrvatske sa zabilježbom zabrane raspolaganja budući da su one predmet sukcesije između država bivše SFRJ, a s kojima Republika Hrvatska nije sklopila odgovarajući međunarodni ugovor (članak 71. Zakona). To su, primjerice, bivša odmarališta na hrvatskoj obali koja godinama propadaju. Te nekretnine su izvan prometa, odnosno ne može ih se otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske stoga je omogućen zakonski okvir za davanje u višegodišnji zakup ili u neku drugu osnovu uporabe do najviše 30 godina uz obvezu upisa u zemljišnu knjigu zabilježbe postojanja sklopljenog ugovora. Do sklapanja odgovarajućeg međunarodnog ugovora ili do donošenja odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja, vlasnički odnosi neće se dovoditi u pitanje, ali postavlja se pitanje može li Republika Hrvatska u tom razdoblju jednostrano raspolagati tom imovinom.
Radi jasnijeg definiranja, člankom 3. izričito je propisano što se podrazumijeva pod pojmom „državna imovina“, a kao važnu promjenu Zakon određuje da Ministarstvo državne imovine ubuduće upravlja nekretninama na kojima su kampovi, neovisno o tome nalaze li se unutar građevinske zone, na poljoprivrednom zemljištu te u šumi ili na šumskom zemljištu jer je utvrđeno da je danas upravljanje navedenim nekretninama nezadovoljavajuće.
Uz nekretnine definirane člankom 3., članak 5. Zakona propisuje da Ministarstvo upravlja i nekretninama izvan građevinskog područja ili u izdvojenom građevinskom području za koje je prostornim planom određena izgradnja igrališta za golf, hotela, hotelskih kompleksa, kampa i drugih sportsko-rekreacijskih igrališta na otvorenom s pratećim zgradama i drugih sličnih objekata komercijalne naravi, a kojima bi prema posebnom zakonu trebala upravljati druga tijela. To se ne odnosi na slučaj kada se aktom za provedbu prostornih planova (npr. lokacijska dozvola) utvrđuje obuhvat zahvata i/ili određeno formiranje građevne čestice ili smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, radi izgradnje infrastrukture ili drugih nekomercijalnih objekata.
Člankom 7. određeno je da uprave trgovačkih društava kojima je Republika Hrvatska jedini vlasnik, kao i društava kćeri tih trgovačkih društava, za stjecanje i otuđenje nekretnina u vrijednosti većoj od 1.000.000,00 kuna moraju pribaviti prethodnu suglasnost skupštine društva, te da predstavnik Republike Hrvatske u skupštini tih trgovačkih društava za takvo raspolaganje mora pribaviti prethodnu suglasnost Ministarstva. Člankom 12. ukida se podjela trgovačkih društva i pravnih osoba na one od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku i one od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku jer je navedena podjela, uvedena Zakonom o upravljaju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, bila bespredmetna i postupanje s navedenim pravnim osobama bilo je identično u pogledu upravljanja tim pravnim osobama.
Člankom 37. propisuje se obveza izrade procjene tržišne vrijednosti nekretnine prije donošenja odluke o otuđenju nekretnine iz vlasništva Republike Hrvatske ili odluke ograničenju prava vlasništva Republike Hrvatske, a početni iznos kupoprodajne cijene ili naknade pri prvom raspolaganju nekretninom u vlasništvu Republike Hrvatske ne može biti manji od iznosa procijenjenog po ovlaštenoj osobi. Sve važnije odluke o upravljanju državnom imovinom vrijednosti iznad 7.500.000,00 kuna donosit će Vlada Republike Hrvatske, dok će ostale odluke manje vrijednosti donositi ministar nadležan za poslove državne imovine.
Osim navedenog, člancima 59. do 62. Zakona uređuje se i upravljanje privremeno oduzetom imovinom u kaznenim postupcima, što je prethodnim Zakonom bilo navedeno samo u jednom stavku jednog članka zbog toga što je ta materija bila regulirana Zakonom o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem koji je u međuvremenu prestao važiti.
Lucija Prkačin, mag. iur.