Prijedlog zakona donosi brojne novosti kao što su: obavljanje prakse i u upravnim sudovima, „volontiranje“ na sudu za pravnike bez radnog iskustva, izmijenjeni koncept teorijskog i praktičnog obrazovanja vježbenika izvan pravosudnih tijela te drukčiji način polaganja pravosudnog ispita koji uključuje i popravni ispit.
Dakle, u području vježbeništva u pravosudnim tijelima predlaže se obveza obavljanja vježbeništva u upravnim sudovima i obveza vježbenika primljenih u druge sudove i državna odvjetništva da provode određeno vrijeme svoje vježbeničke prakse u upravnim sudovima koji su ustanovljeni nakon stupanja na snagu važećeg Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu (NN 84/08, 75/09).
Radi potrebe osiguranja stjecanja uvjeta za polaganje pravosudnog ispita što širem krugu osoba uslijed ograničenih mogućnosti zapošljavanja vježbenika u pravosudnim tijelima, predlaže se stručno osposobljavanje u trajanju od 18 mjeseci, ranije poznato kao „volontiranje“ sukladno prijašnjem Zakonu o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispitu (Narodne novine, br. 54/74, 29/78 i 13/90). Propisuje se i postupak prijma ovih osoba kao i to da se na obavljanje njihovog stručnog osposobljavanja na odgovarajući način primjenjuju odredbe o rasporedu i obvezama vježbenika u pravosudnim tijelima za vrijeme praktičnog dijela vježbeničke prakse.
Teoretski dio stručnog obrazovanja odvjetničkih, javnobilježničkih i vježbenika zaposlenih u drugim pravnim osobama prema važećem Zakonu o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu traje 150 sati i odnosi se na skraćenu pripremu za usmeni ispit uz pisanje jedne radnju iz svakog od tri pravna područja, dok Prijedlog zakona predviđa 60 sati pripreme isključivo za polaganje pisanog dijela. Osim toga, predlaže se i mogućnost da odvjetnički vježbenici radi stručnog obrazovanja mogu obavljati praksu na sudu, što prvenstveno ovisi o interesu samog vježbenika i suglasnosti odvjetnika kod kojeg je na vježbi.
Osobe koje obavljaju pravne poslove izvan pravosudnih tijela, odvjetništva i vježbeništva, također će imati obvezu pohađanja stručnog obrazovanja za polaganje pisanog dijela pravosudnog ispita u trajanju od najmanje 60 sati, a ako imaju manje od tri godine iskustva na pravnim poslovima, morat će obaviti i praksu na sudu u trajanju od najmanje 12 mjeseci nakon najmanje jedne godine rada na pravnim poslovima. To znači da će osobe koje imaju tri godine iskustva na pravnim poslovima moći polagati pravosudni ispit bez ikakve prakse na bilo kojem sudu.
Mijenjaju se i pravila samog polaganja pravosudnog ispita. Pisani dio ispita sastojat će se od tri radnje iz područja građanskog, kaznenog i upravnog prava utemeljene na konkretnom spisu predmeta, a svaku pravodobno predanu pisanu radnju prije usmenog dijela ispita zasebno pregledavaju i boduju dva člana Ispitnog povjerenstva. U slučaju da je različito boduju, prosjek zbroja bodova predstavljat će konačni ostvareni broj bodova za pojedinu pisanu radnju, o kojem se kandidat obavještava prije usmenog ispita. Kandidat će morati iz dvije radnje ostvariti po tri boda (od najviše pet) da bi ostvario pravo na pristupanje usmenom dijelu pravosudnog ispita.
Usmeni dio ispita sastojat će se od šest cjelina: građansko materijalno pravo, građansko postupovno pravo, kazneno i kazneno postupovno pravo, radno i upravno pravo, ustavno uređenje i organizacija pravosuđa te pravo Europske unije. Na svakom predmetu moći će se ostvariti najviše 15 bodova, izuzev predmeta pravo Europske unije na kojem će se moći ostvariti najviše 10 bodova.
Prijedlogom se predviđa mogućnost parcijalnog polaganja usmenog ispita na način da se kandidat koji je iz jednog predmeta na usmenom ispitu ostvario manje od pet bodova upućuje na popravni ispit iz tog predmeta. Ipak, ako kandidat iz dva predmeta na usmenom ispitu ostvari manje od pet bodova odnosno ako iz pisanog i usmenog dijela pravosudnog ispita ostvari manje od 56 bodova, tada nije položio ispit. Popravnom ispitu iz nepoloženog dijela moći će se pristupiti u roku koji ne može biti kraći od mjesec dana niti dulji od tri mjeseca od dana polaganja ispita, a kandidatu se priznaju prethodno ostvareni rezultati na pisanom dijelu ispita.
Prijedlog zakona u nekim područjima donosi pozitivne pomake kao što je npr. skraćivanje teoretskog dijela stručnog obrazovanja odvjetničkih, javnobilježničkih i vježbenika zaposlenih u drugim pravnim osobama i fokusiranje na izradu pisanog dijela pravosudnog ispita iz razloga što je pisanje presuda nešto s čime se ti vježbenici u svome radu niti ne mogu upoznati. Također, uvođenje popravnog ispita brojni kandidati dočekat će s oduševljenjem upravo stoga što trenutno zbog neuspješnog polaganja samo jedne grupe predmeta na usmenom ispitu kandidat mora ponovno pristupiti polaganju i pisanog i usmenog dijela ispita. Pozitivna je i mjera „volontiranja“ na sudu budući da će širem krugu diplomiranih pravnika pružiti mogućnost stjecanja prakse radi polaganja pravosudnog ispita.
Upitno je, međutim, s jedne strane produljenje vježbeničke prakse na sudu sa 9 na 12 mjeseci za osobe koje rade barem godinu dana, a s druge strane potpuno otklanjanje prakse na sudu za osobe koje rade najmanje tri godine na pravnim poslovima izvan pravosudnih tijela, odvjetništva te javnog bilježništva. Zbog nametanja tako duge prakse na sudu za pretpostaviti je da će većina kandidata pristupiti polaganju ispita nakon tri godine bez obavljanja ikakve vježbe u bilo kojem pravosudnom tijelu.
Lucija Prkačin, mag. iur.