Među ograničenjima propisanima Zakonom o postupku primopredaje vlasti, kako u odnosu na državnu, tako i lokalnu/područnu razinu, jesu i zabrane donošenja pojedinih kadrovskih odluka (v. članak 4., članak 10.b i članak 10.e toga Zakona). Ovo razmatranje odnosi se na dvije prvospomenute norme, kojima je uređena zabrana donošenja odluka o imenovanjima (uz striktno propisane iznimke, koje se odnose na privremena imenovanja), u razdoblju od raspisivanja izbora.
Načelno, riječ je o jasnim odredbama, koje ostavljaju malo prostora za interpretacijske dvojbe. Prijepor se, ipak, može javiti u situacijama u kojima se kadrovske odluke donose putem složenih upravnih akata, tj. akata u procesu čijeg donošenja sudjeluju dva ili više tijela. Više je inačica kojima se propisuje njihova kooperacija. Tipične su mišljenje, prijedlog, suglasnost i potvrda. Mišljenje nema obvezujući karakter, ali odluka ne može biti donesena bez njegova pribavljanja, odnosno prije isteka roka u kojem ih nadležno tijelo treba dati. Suglasnost i potvrda obvezuju, ali pasivnost nadležnog tijela pri njihovu izdavanju ili uskrati također može rezultirati nevezanim (slobodnim) odlučivanjem donositelja odluke.
Neovisno o tome izdaju li se u postupku donošenja odluke obvezujući ili neobvezujući akti, primjenjuju se 30-dnevni rok i presumpcija izdavanja akta u korist stranke iz članka 21. stavak 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku. Odredbu o navedenoj presumpciji sadržava i dio specijalnog zakonodavstva (v. npr. članak 25. stavak 5. Zakona o kazalištima).1
Složenim upravnim aktima odlučuje se, primjerice, o imenovanju ravnatelja pojedinih vrsta ustanova. Neki od tih ravnatelja imenuju se uz prethodnu suglasnost (ili koji drugi oblik sudjelovanja) nekog od aktera podložnih ograničenjima iz Zakona o postupku primopredaje vlasti.
Nesporno je da takav akter u razdoblju nakon raspisivanja izbora ne može izdati akt upućen donositelju odluke o imenovanja, kojim, primjerice, daje ili uskraćuje suglasnost na imenovanje ravnatelja ustanove.
Znači li to, međutim, da je protekom propisanog roka (u pravilu 30-dnevnog, dakle kraćeg negoli traje razdoblje primopredaje vlasti) odnosni akter izgubio ovlast sudjelovati u postupku imenovanja?
Imajući na umu smisao i svrhu odredaba o kooperacijskom donošenju složenih akata, što uključuje stajalište zakonodavca da je o donošenju tih vrsta odluka izjašnjenje potrebno omogućiti i drugim relevantnim dionicima, a ne samo završnom donositelju odluke, smatramo da za vrijeme trajanja ograničenja donošenja odluka iz članka 4. i članka 10.b Zakona o postupku primopredaje vlasti ne teče rok za izjašnjenje navedenog aktera, zbog čega u tom razdoblju nema mjesta ni presumpciji izdavanja akta u korist stranke. Spomenuti rok započinje, odnosno nastavlja teći nakon poslijeizbornog preuzimanja dužnosti od strane aktera koji nije podvrgnut navedenim ograničenjima pri donošenju kadrovskih odluka.
dr. sc. Alen Rajko
_____________________
