Moramo podsjetiti na posebnu inovativnost zakonodavca jer u Pomorskom zakoniku iz 1994. godine devet mjeseci u definiciji pomorskog dobra nije bilo morskih luka. Iz iskustava se samo možemo nadati da će zakonopisac i/ili zakonodavac u najnovijem zakonu ipak poslušati stajalište struke na koju se inače stalno pozivaju kada treba (raz)riješiti probleme stvorene zakonom.
Mišljenja smo da bi izričaj „pomorsko dobro“ trebalo zamijeniti izričajem „morsko dobro“.1
Dosadašnje definicije
Podsjećamo na dosadašnje zakonske definicije:
1. Pomorski zakonik, NN, br. 17/94 (PZ/94 – čl. 49): „Pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim.
U smislu stavka 1. ovoga članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr.“
2. Zakon o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika, NN, br. 74/94 (ZIDPZ/94 – čl. 1., st. 1. ostao je isti): “U svezi sa stavkom 1. ovoga članka, pomorskim dobrom smatraju se morska obala, luke, lukobrani, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva (ribe, rude i dr.).“
3. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, NN, br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 (ZPDML – čl. 3.): „Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.
U smislu stavka 2. ovoga članka, dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.“
Posebno se spornim ukazivalo definiranje morske obale. Člankom 50. stavak 1. PZ/94 ona je definirana na sljedeći način:
"Morska obala se proteže od crte srednjih niskih voda i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda."
Definicija morske obale u članku 4. stavak 1. ZPDML-a glasi:
"Morska obala se proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda."
Dakle, identične odredbe. Iako je struka kritizirala tu definiciju, zakonopisac - zakonodavac je tvrdokoran i ne odustaje od svoje više nego dvojbene definicije.
Prigovori dosadašnjim definicijama
Kod definiranja morske obale prijeporno je to što se definira trima crtama.2,3
Zakon je istodobno propisao dva pojasa koja su praktično neuporabljiva u postupcima određivanja granice pomorskog dobra. Naime, istodobno je propisao da se: a) morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda, b) obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena, c) morska obala je i dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u svezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda.
Valja ukazati na davno izrečeno mnijenje struke4 koja smatra da je definicija morske obale označena kao pod a) neegzaktna i znanstveno neutemeljena, pa je kao takvu nije moguće upotrijebiti pri evidentiranju i obilježavanju pojasa pomorskog dobra. Dalje, drugi autori5 su mnijenja da je pojam "crte do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena" vrlo problematičan, te definirati morsku obalu na taj način nije moguće. I treći6 zastupaju mnijenje da je u staro doba definicija morske obale "dokle dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena" bila pravno i životno prihvatljiva, jer jednostavno nije bilo suviše bitno gdje je točno granica između morske obale i zemljišta koje se nastavlja na njega, no, danas mnoga priobalna zemljišta, koja su nekada bila gotovo bezvrijedna, postižu bitno višu cijenu od najkvalitetnijih poljoprivrednih zemljišta. Posebna je priča to što je Uredba o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra (NN, br. 8/04, 82/05), kod definiranja morske obale u protimbi sa ZPDML-om jer u svom članku 3. uopće nema kriterija "dokle dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena"! To svakako možemo smatrati (ne)doprinosom stvaratelja Uredbe načelu vladavine prava.
Prijedlozi zakonopiscu - zakonodavcu
Zakonopiscu – zakonodavcu predlažemo, ako to novim prijedlogom zakona nije uredio, da:
- nomotehnički bolje odredi sam pojam pomorskog dobra, a poglavito morske obale,7
- razriješi status plaža prvenstveno glede njihova gospodarskog valoriziranja,
- pojednostavi postupak određivanja granice pomorskog dobra na (izvan)lučkom području,
- nema potrebe da cijeli obuhvat luke bude pomorsko dobro,
- razriješi neriješene zatečene vlasničke odnose na pomorskom dobru, koje do danas nije razriješio niti jedan zakon,
- se iz definicije pomorskog dobra izbaci dio koji sada određuje: "... te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva",8
- se riješi status morskih solana,
- se riješi istraživanje i eksploatacija plina i nafte iz podmorja, i to unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora, no, ne bi bilo naodmet, dok se plin i nafta (još) ne koriste iz podmorja ovih prostora, da se posebnim propisima uredi njihovo istraživanje i iskorištavanje u epikontinentalnom pojasu i gospodarskom pojasu.
Zaključno
U dvadesetičetiri godine od donošenja prvog propisa Republike Hrvatske o pomorskom dobru ovo je već ne zna se koji put da se pokušava (raz)riješiti svekolika problematika na pomorskom dobru pa i ona njegovoga suvislog definiranja. Iz dostupnih informacija ne čini nam se niti da će se novim prijedlogom ZPDML-a iz 2018. išta bitno (raz)riješiti na (po)morskom dobru.
U jednoj odluci Savezni ustavni sud Njemačke iznio je stajalište da je nejasan propis neustavan propis (propis mora biti jasan i sveučilišnom profesoru, ali i manualnom radniku). Stoga, nadamo se da novi zakon neće biti nejasan i da će nas zakonopisac – zakonodavac možda (jednom) ipak ugodno iznenaditi novim prijedlogom zakona.
doc. dr. sc. Jakob Nakić, naslovni docent Sveučilišta u Rijeci, Pravni fakultet
Ako ne znaš prema kojoj luci kormilariš,
niti jedan vjetar nije ti povoljan.
Seneca
_______________________
^ 1 Pobliže o tome vidi u: Nakić, J., (Po)morsko dobro (novi pogled), u Zborniku radova In memoriam prof. dr. sc. Vjekoslav Šmid, Split, 2012., str. 204.
2 Vidi članak 3. stavak 3. i članak 4. ZPDML-a i članak 52. Ustava Republike Hrvatske. Vidi i: Grabovac, I., Pomorsko pravo Republike Hrvatske, Pravni fakultet u Splitu, Split, 1997., str. 18. do 25., 29. do 31., Filipović, V., Stvarna prava na pomorskom dobru, u zborniku Pomorsko dobro – društveni aspekt upotrebe i korištenja, Pravni fakultet u Rijeci, Rijeka, 1996., str. 35. do 43., Hlača, V., Pravni problemi upotrebe i korištenja pomorskog dobra u morskim lukama, u zborniku Pomorsko dobro – društveni aspekt upotrebe i korištenja, Pravni fakultet u Rijeci, Rijeka, 1996., str. 79. do 94., Kundih, B., Pomorsko dobro i granice pomorskog dobra, Edicije Božičević, Zagreb, 2000., str. 7. do 53.
3 O povijesti pravnog statusa morske obale na našim prostorima vidi Vojković, G., Štambuk – Šunjić, M., Pravni status hrvatske obale od stupanja Općeg građanskog zakonika do 1914. godine, Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, br. 2/07, Split, 2007., str. 267. do 282.
^ 4 Bolanča, D., Leder, N., Problem evidentiranja i obilježavanja pojasa pomorskog dobra, Zbornik Pravnog fakulteta Split, br. 1 – 2/1998, Split, 1998., str. 129.
^ 5 Roić, M., Racetin, I., Evidencija podmorskih područja, Geodetski list, br. 4/03, Zagreb, 2003., str. 280.
^ 6 Vojković, G., Pomorsko dobro i koncesije, Hrvatski hidrografski institut, Split, 2003., str. 74.
^ 7 Poznato je naše stajalište kojim zastupamo da pomorsko dobro može biti i javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu države. Pobliže vidi Nakić. J., Pomorsko dobro – opće ili javno dobro?, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 53, br. 3, Split, 2016., str. 797 do 832. Dostupno i na: https://hrcak.srce.hr/165939
^ 8 Argumenti takvog stajališta pronalaze se u sljedećem: jer je iskorištavanje i uzgoj živih bogatstava (riba, školjaka i drugih morskih životinja i organizama) uređeno Zakonom o morskom ribarstvu - tim se Zakonom propisuje da su ribe i druge životinje mora od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, ali se nigdje ne propisuje da su one dio pomorskog dobra. Zakon o morskom ribarstvu samo na jednom mjestu spominje pomorsko dobro propisujući da će se ZPDML primijeniti samo kod utvrđivanja pomorskog dobra koje se nekome dodjeljuje radi uzgoja ribe i drugih morskih životinja. Sve donedavno iz propisa nije bilo posve jasno hoće li se ZPDML primijeniti samo da bi se utvrdilo pomorsko dobro za uzgoj riba i drugih morskih životinja dok će se sva ostala pitanja urediti propisima o ribarstvu ili je tu riječ o koncesiji na pomorskom dobru prema ZPDML-u. Nadalje, u pomorsko dobro nikako ne spadaju neživa prirodna bogatstva. Naime, iskorištavanje tih bogatstava uređeno je Zakonom o rudarstvu u kojem se izričito navodi da je "rudno blago vlasništvo Republike Hrvatske". Neživa prirodna bogatstva ne mogu biti i vlasništvo Republike Hrvatske i pomorsko dobro (opće dobro).