Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Z. T. i drugi protiv Hrvatske od 6. rujna 2018., zahtjev broj 43391/16
Zahtjev Europskom sudu za ljudska prava (dalje: Europski sud) podnijelo je osam podnositelja zahtjeva koji žive u neposrednoj blizini odlagališta otpada Jakuševac u Zagrebu. Podnositelji su pred Europskim sudom tvrdili da je povrijeđeno njihovo pravo na privatni život iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer ih je država propustila zaštititi od ekološke katastrofe koja im navodno prijeti od odlagališta otpada. Također, tvrdili su da nisu imali učinkovito pravno sredstvo za taj svoj prigovor.
Podnositelji zahtjeva podnijeli su 2012. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu zbog kaznenih djela protiv okoliša protiv nepoznatih odgovornih osoba u Gradu Zagrebu. U prijavi su naveli da se na odlagalištu godinama, protivno propisima, odlažu različite vrste otpada, a površina odlagališta se širi i približava njihovim kućama, što negativno utječe na njihov život i zdravlje.
Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu provelo je opsežnu istragu koja je uključivala brojne očevide na mjestu odlagališta, nakon čega je odbacilo kaznenu prijavu jer nisu pronađeni elementi kaznene odgovornosti odgovornih osoba u Gradu Zagrebu. Naime, istraga je pokazala da su odgovorne osobe Grada Zagreba poduzele odgovarajuće mjere za kontrolu nad upravljanjem i radom odlagališta, te da su nadležna tijela koja kontinuirano nadgledaju ovo odlagalište potvrdila da nema prekomjernih imisija ni drugih štetnih posljedica za okoliš ili zdravlje ljudi.
Europski sud je odbacio zahtjev podnositelja jer nisu iscrpili dostupna i učinkovita domaća pravna sredstva prije podnošenja zahtjeva tom sudu.
Prije svega, Europski sud je primijetio da je jedino pravno sredstvo koje su podnositelji koristili kaznena prijava zbog pogrešnog upravljanja odlagalištem i ekološka opasnost koja iz toga proizlazi. Europski sud nije smatrao potrebnim preispitivati ispravnost zaključaka Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu koje je ocijenilo da ne postoje elementi kaznene odgovornosti, jer je njihov zaključak utemeljen na različitim inspekcijskim izvješćima i iskazima svih uključenih.
Međutim, istaknuo je da kazneni progon uopće nije odgovarajuće rješenje za probleme s kojima su se suočili podnositelji zahtjeva u vezi s odlagalištem otpada. Europski sud je, pozivajući se na svoja ranija utvrđenja u predmetu Cokarić i drugi protiv Hrvatske, ocijenio da su podnositelji trebali iskoristiti odgovarajuća građanskopravna sredstva iz Zakona o obveznim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja bi im omogućila prevenciju i uklanjanje prekomjernih imisija, kao i naknadu eventualne štete.
Međutim, podnositelji se nisu poslužili ovim pravnim sredstvima koja su im nudila razumne izglede za uspjeh, te je Europski sud odbacio njihov zahtjev zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava.
Morana Briški, dipl. iur.