U svom zahtjevu Općinski sud u Rijeci tražio je od Suda Europske unije da razmotri tri pitanja koja se odnose na tumačenje Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. - pitanje o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima te pitanje koje se odnosi na slobodu pružanja usluga i kretanja kapitala.
Naime, Općinski sud u Rijeci tražio je od Suda Europske unije da utvrdi je li Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (u nastavku: Zakon o ništetnosti) u suprotnosti sa člankom 56. i. 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u članku 56. prvom stavku UFEU-a navodi se: „U okviru odredaba navedenih u nastavku, zabranjuju se ograničenja slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane država članica s poslovnim nastanom u državi članici koja nije država osobe kojoj su usluge namijenjene.”. U članku 63. prvom stavku UFEU-a navodi se: „U okviru odredaba određenih ovim poglavljem, zabranjena su sva ograničenja kretanja kapitala među državama članicama te između država članica i trećih zemalja.”).
O pitanju usklađenosti Zakona o ništetnosti sa člankom 56. i 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije mišljenje je dao nezavisni odvjetnik Evgeni Tanchev. U postupku su svoja pisana očitovanja na zahtjev Suda iznijeli Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, Republika Hrvatska i Europska komisija (u nastavku: Komisija).
U bitnome, Komisija smatra da se na postupke koji se vode protiv Raiffeisen zadruga, koje su na području Republike Hrvatske i prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, odobravale kredite bez odobrenja Hrvatske narodne banke treba primijeniti pravo Europske unije, a ne hrvatsko nacionalno zakonodavstvo. Pri tome se pozivaju na buduće učinke situacija koje su nastale prije pristupanja države Europskoj uniji. Misli se na činjenicu da ugovori o kreditu sklopljeni s neovlaštenim vjerovnikom nisu otkazivani, a sami ugovori istječu nakon pristupa Hrvatske Europskoj uniji. Nadalje, smatraju da je Zakon o ništetnosti diskriminatoran prema austrijskim zadrugama koje su obavljale kreditne usluge na području Republike Hrvatske jer se zakon ne primjenjuje i na neovlaštene vjerovnike koji su imali nastan na području Republike Hrvatske. Komisija također kritizira Zakon navodeći da se on retroaktivno primjenjuje. Ističu i da Zakon krši slobodu davanja usluga kao i slobodu kretanja kapitala čime se krše odredbe članka 56. i 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Nezavisni odvjetnik u bitnome se složio sa stajalištima Komisije. On također ističe da je predmetni Zakon diskriminatoran iz dva razloga: jer se ne primjenjuje prema vjerovnicima koji imaju nastan na području Republike Hrvatske, a posljedično jer se prema vjerovnicima bez nastana na području Republike Hrvatske postupa nepovoljnije. Nadalje, navodi da se prilikom pristupa države Europskoj uniji pravni odnosi koji nisu bili dovršeni u vrijeme pristupanja države članice „moraju prilagoditi novom pravnom okviru”, dakle, pravu Europske unije. Prema njegovom zaključku donošenjem ovoga Zakona Republika Hrvatska nije prekršila članak 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ali je prekršila članak 56. toga Ugovora. Stoga, on predlaže sudu da se utvrdi da je Zakon o ništetnosti protivan članku 56. Ugovora.
U ovom predmetu presuda još uvijek nije donesena. Iako mišljenje nezavisnog odvjetnika ne obvezuje Sud, u praksi se konačna odluka Suda poklapa s tim mišljenjem. Republika Hrvatska trebala bi se ozbiljnije pozabaviti ovom problematikom i odlučnije zaštiti interese hrvatskih građana. Obavljanjem kreditnih usluga bez odobrenja HNB-a i bez ikakve kontrole nadzornih institucija zasigurno je oštećen i državni proračun Republike Hrvatske za neutvrđeni iznos novca s osnova neplaćanja pripadajućih poreza i naknada, a takvim neovlaštenim obavljanjem djelatnosti u diskriminirajući položaj bile su stavljene one kreditne unije koje su obavljale djelatnost sukladno hrvatskim propisima. Smatramo da su navodi Komisije i nezavisnog odvjetnika o retroaktivnoj primjeni ovoga Zakona paušalni. Takvim navodima odriče se pravo Republici Hrvatskoj da na situacije koje su u tijeku primjeni vlastito zakonodavstvo, a istovremeno se traži primjena Europskog zakonodavstva koje bi se u konkretnom slučaju također trebalo primijeniti retroaktivno.
Daniel Deković, dipl. iur.