Predmet tih sporova bio je zahtjev nastavnika za isplatu prekovremenog rada sukladno izmijenjenom članku 75. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine broj 152/14) koji je stupio na snagu 30. prosinca 2014.
Razdoblje prekovremenog rada, na koji se odnosio tužbeni zahtjev nastavnika, bio je od lipnja do srpnja 2015.
Drugostupanjski sud u povodu čije odluke je revizija izjavljena zaključio je da nije riječ o prekovremenom radu iz sljedećih razloga:
- kada je nastavnik izvodio dopunski rad, druge aktivnosti određene rješenjem tuženika o godišnjem rasporedu radnih obveza za školsku godinu 2014/2015. nije izvodio
- poslodavac je nastavniku isplatio plaću za lipanj i srpanj 2015. za rad obavljen u okviru 40 satnog tjednog radnog vremena u koji je uključen i obavljeni „dopunski rad“
- nastavnik nije dokazao da je „dopunski rad“ u trajanju od ukupno 20 sati izveo izvan tjednog 40 satnog radnog vremena.
To pravno shvaćanje prihvatio je i Vrhovni sud RH.
Vrhovni sud u odluci br. Revr-714/18-2 napominje da je prema samoj definiciji prekovremenog rada, navedenoj u članku 65. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR), samo onaj rad koji je dulji od punog odnosno nepunog radnog vremena, prekovremeni rad. Isto tako, prekovremeni rad u smislu članka 34. stavak 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine broj 72/14, dalje: KU) je onaj rad koji je dulji od punog radnog vremena, a puno radno vrijeme, prema toj odredbi, može iznositi najviše 8 sati tjedno na način kako je to propisano ZR-om. Prema stavku 2. citiranog članka KU, ravnatelj je dužan zaposleniku izdati pisani nalog za prekovremeni rad kojim se utvrđuje vrijeme trajanja prekovremenog rada te način isplate uvećanja plaće za prekovremeni rad.
Vrhovni sud RH posebno je imao u vidu odredbu članka 48. stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13 i 152/14) prema kojoj školska godina počinje 1. rujna, a završava 31. kolovoza, kao i to da prema stavku 2. citiranog članka tijekom školske godine učenici imaju pravo na zimski, proljetni i ljetni odmor, da se prema stavku 3. citirane odredbe odgojno-obrazovni rad ostvaruje u pravilu najmanje 175 nastavnih dana, odnosno 35 nastavnih tjedana, a za učenike završnih razreda srednjih škola u najmanje 160 nastavnih dana, odnosno 32 nastavna tjedna i da tijekom postupka nastavnik nije dokazao da je navedeni posao - „dopunski rad” obavljao nakon završetka školske godine, odnosno izvan 8 satnog dnevnog ili 40 satnog tjednog radnog vremena.
Vrhovni sud RH u ovoj odluci potvrđuje stajalište drugostupanjskog suda prema kojem se rad, da bi se mogao smatrati prekovremenim radom, mora obavljati izvan Zakonom i KU-om propisanog maksimalnog 40 satnog radnog tjedna, a što u postupku nije dokazano.
Posebno se ističe i to da narav posla koji se obavlja ne određuje obavlja li se taj posao u redovno radno vrijeme ili se on odrađuje prekovremeno već se određuje prema tome je li taj posao odrađen unutar propisanog redovnog radnog vremena ili preko odrađenog redovnog radnog vremena.
Pri tome je Vrhovni sud RH ocijenio pravno neodlučnim spada li „dopunski rad“ u rubriku „A“ - odgojno obrazovni rad ili u rubriku „C“ - ostali poslovi određeni rješenjem škole u godišnjem rasporedu radnih obveza za školsku godinu 2014/2015 već je li taj rad odrađen izvan 40 satnog tjednog radnog vremena ili preko toga.
Budući da nastavnik u vrijeme kada je odrađen predmetni rad nije odrađivao nikakve druge poslove i budući da su ti poslovi odrađeni u okviru 40 satnog tjednog radnog vremena, neosnovanim su ocijenjeni revizijski navodi da je nastavnik do odrađivanja predmetnog rada odradio cjelokupan fond sati neposrednog odgojno-obrazovnog rada iz rješenja o godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika. No, da je nastavnik “dopunski rad“ ili bilo koji rad druge vrste, koji spada u poslove za koji je zasnovao radni odnos sa školom, za poslodavca odradio izvan propisanog redovnog radnog vremena, neovisno je li to neposredni odgojno-obrazovni rad ili taj rad spada u kategoriju „ostali poslovi“, moglo bi biti govora o prekovremenom radu.
Zbog svega navedenoga Vrhovni sud RH zaključuje da „dopunski rad“ nastavnika u srednjoškolskim ustanovama koji nije propisan rješenjem o godišnjem rasporedu radnih obveza obavljen u okviru radnog vremena nije prekovremeni rad u smislu članka 34. stavak 1. KU i članka 65. Zakona o radu.
Mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu