Priopćenje za medije br. 188/18U Luxembourgu 6. prosinca 2018.
Presuda u predmetu C-675/17
Ministero della Salute/Hannes Preindl
Ministero della Salute (Ministarstvo zdravstva, Italija, u daljnjem tekstu: ministarstvo) 2013. prihvatilo je zahtjev Hannesa Preindla, talijanskog državljanina, za priznanje dokaza o formalnoj osposobljenosti „Doktor der Zahnheilkunde” radi obavljanja profesije doktora dentalne medicine u Italiji. Taj dokaz o formalnoj osposobljenosti izdalo mu je Medicinsko sveučilište u Innsbrucku (Austrija).
Radi obavljanja u Italiji i profesije „liječnika”, H. Preindl podnio je 2014. zahtjev ministarstvu za priznavanje dokaza o formalnoj osposobljenosti „Doktor der Gesamten Heilkunde”, koji mu je također izdalo Medicinsko sveučilište u Innsbrucku.
Ministarstvo je odbilo priznati potonji dokaz o formalnoj osposobljenosti s obrazloženjem da Direktiva 2005/36 o priznavanju stručnih kvalifikacija
ne predviđa mogućnost da osoba istodobno završi dva osposobljavanja. Naime, mnogi ispiti koje je H. Preindl položio uzeti su istodobno u obzir radi izdavanja i dokaza o formalnoj osposobljenosti za doktora dentalne medicine i onoga za liječnika. Međutim, istodobno upisivanje dvaju studija za osposobljavanje, iako dopušteno prema austrijskom pravu, izrijekom je zabranjeno talijanskim pravom, koje predviđa obvezu osposobljavanja u punoj nastavnoj satnici.
Nakon tog odbijanja, H. Preindl pokrenuo je postupak pred talijanskim upravnim sudovima. U tom kontekstu Consiglio di Stato (Državno vijeće, Italija) pita Sud obvezuje li Direktiva državu članicu čije zakonodavstvo predviđa obvezu osposobljavanja u punoj nastavnoj satnici i zabranu istodobnog upisivanja dvaju osposobljavanja da automatski prizna dokaze o formalnoj osposobljenosti izdane u drugoj državi članici nakon završetka djelomično istodobnih osposobljavanja. Consiglio di Stato (Državno vijeće) također pita Sud može li, kada je dokaz o formalnoj osposobljenosti izdan nakon završetka izvanrednog osposobljavanja, država članica domaćin (u ovom slučaju Italija) provjeriti je li ispunjen uvjet u skladu s kojim sveukupno trajanje, razina i kvaliteta izvanrednog osposobljavanja ne smiju biti manji od redovnog osposobljavanja u punoj nastavnoj satnici.
Svojom današnjom presudom Sud prije svega navodi da, kada je riječ, među ostalim, o profesijama liječnika i doktora dentalne medicine, Direktiva predviđa
sustav automatskog priznavanja dokaza o formalnoj osposobljenosti, koji se temelji na minimalnim uvjetima osposobljavanja određenima zajedničkim dogovorom država članica.
Sud nadalje navodi, kao prvo, da Direktiva
dopušta državama članicama odobravanje izvanrednog osposobljavanja, pod uvjetom da sveukupno trajanje, razina i kvaliteta takvog osposobljavanja nisu manji od redovnog osposobljavanja u punoj nastavnoj satnici, i, kao drugo, da
joj se ne protivi to da države članice dopuste istodobni upis na više osposobljavanja. Stoga država članica čije zakonodavstvo predviđa obvezu osposobljavanja u punoj nastavnoj satnici i zabranu istodobnog upisivanja dvaju osposobljavanja
mora automatski priznati dokaze o formalnoj osposobljenosti navedene u toj Direktivi i izdane u drugoj državi članici,
čak i kad je zainteresirana osoba pohađala izvanredno osposobljavanje ili više istodobnih studija ili studija koji traju u razdobljima koja se djelomično preklapaju, ako su ispunjeni zahtjevi vezani uz osposobljavanje propisani tom direktivom.
Sud naglašava da je na
matičnoj državi članici (u ovom slučaju Austriji),
a ne na državi članici domaćinu, da osigura to da sveukupno trajanje, razina i kvaliteta izvanrednog osposobljavanja nisu manji od redovnog osposobljavanja u punoj nastavnoj satnici i, općenito, da se potpuno poštuju svi zahtjevi iz Direktive 2005/36. Naime, sustav automatskog i bezuvjetnog priznavanja dokaza o formalnoj osposobljenosti poput onoga iz Direktive 2005/36 bio bi znatno ugrožen ako bi se državama članicama dopustilo da prema vlastitom nahođenju dovode u pitanje osnovanost odluke nadležnog tijela druge države članice o izdavanju tih dokaza o formalnoj osposobljenosti.
__________________________________
1 Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL 2005., L 255, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125. i ispravak SL 2014., L 305, str. 115.)
