I. Primjena novog Zakona o lovstvu
Novi Zakon o lovstvu podijeljen je u deset zasebnih poglavlja a to su: I.) opće odredbe, II.) lovišta, vrste lovišta i površine na kojim se ne ustanovljuju lovišta, III.) pravo lova, IV.) lovnogospodarski plan, V.) uzgoj i zaštita divljači, VI.) lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, VII.) štete i naknada štete, VIII.) upravni i inspekcijski nadzor, IX.) prekršajne odredbe i X.) prijelazne i završne odredbe.
Ujedno se novim Zakonom o lovstvu uređuje gospodarenje lovištem i divljači, gdje gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, time da navedene poslovi imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te funkciju zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore.
II. Preuzimanje u zakonodavstvo Republike Hrvatske propisa Europske unije
Nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine, iako je i dosadašnji Zakon o lovstvu bio usklađen s propisima Europske unije, uočena je potreba potpunog usklađivanja s propisima Europske unije, time da je navedeno nužno i zbog promjena koje su u međuvremenu nastupile u pojedinim direktivama Europske unije.
S obzirom na navedeno, u pravni poredak Republike Hrvatske preuzete su:
a) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22. 7. 1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.) i
b) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica
(kodificirana verzija) (SL L 20, 26. 1. 2010.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.).
III. Lovišta
Lovište se ustanovljuje prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, odnosno prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta, s napomenom da se ista mogu ustanoviti kao otvorena lovišta, ograđena lovišta i uzgajališta divljači, s time da razlikujemo:
a) državna lovišta, koja se ustanovljuju na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta.
b) privatna lovišta, koja se ustanovljuju na zemljištu u vlasništvu pravnih ili fizičkih osoba, ako površina jednog vlasnika nije manja od 500 ha neprekinutog zemljišta.
c) zajednička lovišta, koja se ustanovljuju na površinama na kojima nisu ustanovljena državna i privatna lovišta, ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta.
a) Državna lovišta
Državna lovišta ustanovljuju se na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta, tako da se po cijelom zemljištu može prelaziti s jedne katastarske čestice na drugu, bez prijelaza preko tuđeg zemljišta.
b) Privatna lovišta
Privatna lovišta ustanovljuju se na zemljištu u vlasništvu pravnih ili fizičkih osoba, ako površina jednog vlasnika nije manja od 500 ha neprekinutog zemljišta, tako da se po cijelom zemljištu može prelaziti s jedne katastarske čestice na drugu, bez prijelaza preko tuđeg zemljišta.
Državna i privatna lovišta ustanovljuje i ukida odlukom ministar poljoprivrede Republike Hrvatske, time da sam postupak ustanovljenja, izmjene granica i ukidanja državnog lovišta pokreće ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske.
Postupak ustanovljenja i izmjene granica privatnog lovišta pokreće vlasnik zemljišta podnošenjem pisanog zahtjeva Ministarstvu poljoprivrede, koji se podnosi najkasnije do 1. veljače tekuće godine za iduću lovnu godinu ako na zemljištu nije ustanovljeno lovište odnosno najkasnije 120 dana prije isteka ugovora o pravu lova na lovištu kojem je predmetno zemljište pripojeno, s time da se uz zahtjev prilažu isprave kojima se dokazuje pravo vlasništva na zemljištu te dokaz vlasnika zemljišta u obliku javnobilježničke isprave kojim se određuje nositelj prava lova.
c) Zajednička lovišta
Zajednička lovišta ustanovljuju se na površinama na kojima nisu ustanovljena državna i privatna lovišta, ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta, time da isto odlukom ustanovljuje i ukida predstavničko tijelo županije odnosno Grada Zagreba, uz prethodnu suglasnost Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske.
IV. Površine na kojima se ne ustanovljuju lovišta
Na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine, s time da se lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili se lov može povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku).
V. Pravo lova
Uveden je novi pravni institut tj. pravo lova na lovištima u Republici Hrvatskoj koje stječe vlasnik lovišta, odnosno druga pravna ili fizička osoba (obrtnik) ugovorom o pravu lova na lovištu, s time da se pravo lova u državnim i zajedničkim lovištima ne može prenositi. Međutim, postoji izuzetak od navedenog pravila koji omogućuje da je prijenos ugovora o zakupu prava lova na pravne sljednike ili treće osobe dopušten uz prethodnu suglasnost davatelja prava lova.
Zahtjev za pokretanje postupka prijenosa prava lova podnosi lovoovlaštenik davatelju prava lova, koji mora biti obrazložen i podnesen prije statusnih promjena pravnog sljedništva. Međutim, zahtjev za pokretanje postupka prijenosa prava na treće osobe može se podnijeti najviše jednom u desetogodišnjem razdoblju zakupa prava lova.
VI. Pojavni oblici prava lova
a) Zakup prava lova
Zakup prava lova koji se može dati pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku) a) koja ima sjedište na području Republike Hrvatske, b) koja je registrirana za obavljanje lova, c) kojoj nije izrečena kazna za kazneno djelo protuzakonitog lova ili prekršajna kazna iz Zakona o lovstvu dok traje sigurnosna mjera odnosno dok ne nastupi rehabilitacija po sili zakona i d) koja je podmirila sve obveze iz prijašnjih ugovora o pravu lova.
Međutim, zakup prava lova na državnom i zajedničkom lovištu daje se na deset lovnih godina javnim natječajem, time da Odluku o raspisivanju i poništavanju javnog natječaja za davanje zakupa prava lova i uvjete javnog natječaja za državna lovišta donosi Ministarstvo poljoprivrede, dok za zajednička lovišta donosi izvršno tijelo županije ili Grada Zagreba.
Odluku o davanju zakupa prava lova u državnom lovištu donosi Ministarstvo poljoprivrede, dok odluku o davanju zakupa prava lova u zajedničkom lovištu nadležno tijelo, time da protiv navedene odluke nije dopušten žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
S obzirom da temeljem odluke o davanju zakupa prava lova Ministarstvo poljoprivrede odnosno nadležno tijelo kao davatelj prava lova i ponuditelj sklapaju ugovor o zakupu prava lova na lovištu u pisanom obliku isti ima karakter upravnog ugovora.
Međutim, zakup prava lova može se višekratno produljiti najranije u zadnjoj lovnoj godini, na razdoblje od idućih deset godina, lovozakupniku koji uredno provodi te ispunjava mjere i radnje propisane ugovorom o zakupu prava lova i Zakonom o lovstvu. Stoga, predmetni zahtjev za produljenje prava lova podnosi lovozakupnik davatelju prava lova najranije 180 dana odnosno najkasnije 120 dana prije isteka ugovora o zakupu prava lova, s time da Odluku o zahtjevu donosi davatelj prava lova najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
b) Koncesija prava lova
Koncesija prava lova može se dati pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku): a) koja ima sjedište na području Republike Hrvatske, b) koja je registrirana za obavljanje lova, s time da se ona daje na državnim lovištima površine veće od 10.000 ha u kojima se gospodari svim vrstama krupne divljači i uzgajalištima divljači površine veće od 1000 ha, na rok do trideset lovnih godina, javnim natječajem, s time da je kriterij za davanje navedene koncesije u skladu s Zakonom o lovstvu ekonomski najpovoljnija ponuda.
Stoga se početni iznos naknade za koncesiju prava lova u postupku nadmetanja određuje u visini vrijednosti od 50 % planiranog odstrela divljači u desetoj godini važeće lovnogospodarske osnove, odnosno programa uzgoja divljači, obračunane prema Cjeniku divljači.
Odluku o davanju koncesije prava lova ili poništenju postupka davanja koncesije donosi Ministarstvo poljoprivrede, s time da se protiv navedene odluke može izjaviti žalba Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Stoga, na temelju odluke o davanju koncesije prava lova, Ministarstvo poljoprivrede i ponuditelj sklapaju ugovor o koncesiji prava lova na lovištu u pisanom obliku koji ima karakter upravnog ugovora.
Također, napominjemo da do stjecanja zakupa ili koncesije prava lova na državnom lovištu, u skladu s Zakonom o lovstvu, Ministarstvo poljoprivrede može povjeriti izvršavanje prava lova ili mjera uzgoja i zaštite divljači u tim lovištima korisniku zemljišta, znanstvenoistraživačkim i znanstveno-nastavnim ustanovama čiji je osnivač Republika Hrvatska, odnosno pravnim osobama od interesa za Republiku Hrvatsku. Međutim, na onom zemljištu gdje nije moguće ostvariti pravo lova, vlasnik zemljišta ili pravna ili fizička osoba koja navedeno zemljište koristi temeljem npr. ugovora o zakupu i sl., obvezan je zaštititi divljač.
VII. Lovnogospodarski plan i lovnogospodarska osnova
Pravo lova izvršava se kao pravo i dužnost provedbe lovnogospodarskog plana, s time da bez odobrenog plana nije dopušteno izvršavanje prava lova. Ujedno ističemo da bez provedenog postupka ocjene prihvatljivosti lovnogospodarskog plana, sukladno odredbama i u rokovima propisanim posebnim propisom iz područja zaštite prirode, lov nije dopušten.
Lovnogospodarska osnova je planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od deset lovnih godina u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima. Brojno stanje divljači i struktura populacije koja se uzgaja odnosno može uzgajati u lovištu mora se postići u roku utvrđenom lovnogospodarskom osnovom, koji ne može biti duži od pet godina za sitnu, a deset godina za krupnu divljač.
VIII. Uzgoj i zaštita divljači
Uzgoj i zaštita divljači obuhvaća sve mjere i radnje propisane lovnogospodarskim planom te brigu o drugim životinjskim vrstama i njihovim staništima. Nove vrste divljači smiju se uvoditi u lovište samo uz dopuštenje Ministarstva poljoprivrede koje se izdaje po prethodnoj suglasnosti ministarstva nadležnog za poslove zaštite prirode
Lovoovlaštenik je dužan imati stručnu službu za provedbu lovnogospodarskih planova, s time da poslove stručne službe za provedbu lovnogospodarskih planova može obavljati osoba koja je tijekom najmanje srednjoškolskog obrazovanja završila odgovarajući nastavni program iz lovstva i koja ima važeću lovačku iskaznicu.
Također je dužan imati i: a) lovočuvarsku službu gdje poslove lovočuvarske službe obavlja lovočuvar odnosno osoba koja je osposobljena za obavljanje poslova lovočuvara, posjeduje važeću lovačku i lovočuvarsku iskaznicu te ima važeći oružni list za držanje i nošenje oružja u svrhu lova, b) lovnika čije poslove obavlja osoba koja je osposobljena za poslove lovnika, posjeduje važeću lovačku iskaznicu i iskaznicu lovnika koju izdaje Hrvatski lovački savez te ima važeći oružni list za držanje i nošenje oružja u svrhu lova.
IX. Lov i korištenje divljači i njezinih dijelova
Lov divljači obuhvaća traženje, dočekivanje, motrenje radi odstrela ili hvatanja divljači, vabljenje, praćenje, odstrel ili hvatanje divljači, skupljanje uginule divljači i njezinih dijelova (rogovlja, koža i dr.) i skupljanje jaja pernate divljači. Lov divljači u lovištu obavlja se u skladu s lovnogospodarskom osnovom ili programom uzgoja divljači, a na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta u skladu s programom zaštite divljači i namjenom tih površina, poštujući lovačku etiku i običaje.
X. Štete i naknada štete
Lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini, s time da se u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.
Mjere za sprječavanje štete od divljači jesu:
– smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu
– osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu
– čuvanje usjeva i nasada
– izgon divljači s ugroženog zemljišta
– uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.
Vrste šteta u lovištima:
1. šteta na imovini je šteta koju divljač prouzroči svojim djelovanjem
2. šteta prouzročena izvođenjem lova je svaka šteta koju su pri provedbi lova prouzročili lovci i lovački psi
3. šteta na divljači je imovinska i ekološka šteta čiji je uzrok protupravno uništenje, oštećenje ili prisvajanje divljači, njezinih legala i gnijezda ili su prouzročene posredno protupravnim radnjama u prostoru, kojima se mijenjaju ili uništavaju staništa, prirodni prolazi i drugi važni činitelji bitni za opstanak divljači
4. šteta na lovnogospodarskim i lovnotehničkim objektima je imovinska šteta čiji je uzrok protupravno uništenje, oštećenje ili prisvajanje.
Za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje kako bi kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete. Međutim, lovoovlaštenik ne odgovara za štetu nastalu na dobrima koja nisu uklonjena najkasnije mjesec dana od isteka agrotehničkog roka za berbu ili žetvu uroda. Također, za štetu na lovnogospodarskim i lovnotehničkim objektima odgovara počinitelj tih radnji odnosno vlasnik stvari ili životinje od kojih potječe takva šteta bez obzira na krivnju (objektivna odgovornost) te se ta šteta nadoknađuje lovoovlašteniku, prema Odštetnom cjeniku.
Nastavno na navedeno, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara:
– vozač, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi
– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
XI. Upravni i inspekcijski nadzor
Upravni nadzor nad provedbom Zakona o lovstvu i propisa donesenih na temelju njega obavlja Ministarstvo poljoprivrede, dok inspekcijski nadzor obavlja lovna inspekcija Ministarstva poljoprivrede. Poslove lovne inspekcije obavljaju: državni lovni inspektor i lovni inspektor u područnoj jedinici Ministarstva poljoprivrede.
Alan Vajda, mag. iur.
