Sadržaj prijedloga
Predlagateljica Udruga građana Blokirani (uz nju prijedlog su podnijele i tri fizičke osobe iz Zagreba) u svom prijedlogu ističe da nakon presude Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud EU) od 9. ožujka 2017., Pula parking d.o.o. protiv Svena Klausa Tederahna, C-551/15., EU:C:2017:193, u hrvatskom pravnom sustavu ne može opstojati ovrha koju provodi javni bilježnik, već samo ona koju provodi tijelo koje ima svojstvo suda u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija). S tim u vezi navode da je Sud EU zaključio da kada javni bilježnici postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, oni se ne mogu smatrati sudom.
Dakle, temeljni prigovor predlagatelja jest da nakon presuda Suda EU-a broj: C-551/15. i broj: C-484/15. u hrvatskom pravnom sustavu ne može postojati ovrha koju provode javni bilježnici, već samo ona koju provodi tijelo koje ima svojstvo suda u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije odnosno da javni bilježnici ne mogu provoditi ovršne postupke jer pred njima nije osigurana kontradiktornost postupka, a time ni zaštita prava iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju i članka 48. stavka 1. Ustava. Smatraju da građanima u tim postupcima nije osigurano ni pravo na sud, kao dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stajališta Suda EU na koja se pozivaju predlagatelji
Ustavni sud je prvo utvrdio da u predmetima Suda EU-a broj: C-484/15. i broj: C-551/15. po prethodnim pitanjima hrvatskih sudova, taj Sud odgovorio je na postavljena prethodna pitanja treba li pojam "sud" u smislu Uredbe (EU) br. 1215/2012. Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str.1. i SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.; ispravci u SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57; u daljnjem tekstu: Uredba br. 1215/2012) tumačiti na način da obuhvaća javne bilježnike u Republici Hrvatskoj u postupku izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno obuhvaća li pojam "sud" u smislu Uredbe (EZ) br. 805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (SL 2004., L 143, str. 15. i SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 172.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 805/2004) javne bilježnike u Republici Hrvatskoj u postupku izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
Uredbom br. 805/2004. uveden je europski nalog za izvršenje za nesporne tražbine te su propisane minimalne norme, kako bi se omogućio slobodni protok sudskih odluka, sudskih nagodbi i autentičnih isprava u svim državama članicama, bez ikakvih posrednih postupaka u državi članici izvršenja prije priznavanja i izvršenja. Sudska odluka koja je potvrđena kao europski nalog za izvršenje u državama članicama podrijetla priznaje se i izvršiva je u drugim državama članicama bez potrebe potvrđivanja izvršivosti i bez mogućnosti osporavanja njezina priznavanja (članci 1. i 5. Uredbe br. 805/2004.).
Ta Uredba primjenjuje se na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave koje se odnose na nesporne tražbine pri čemu se prema članku 3. stavku 1. Uredbe br. 805/2004. tražbina smatra nespornom ako: (a) se dužnik izrijekom usuglasio s tražbinom priznajući ju ili putem nagodbe koju je potvrdio sud ili je sklopljena pred sudom tijekom postupka; ili (b) dužnik nikada nije osporio tražbinu, u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima, prema pravu države članice podrijetla, u tijeku sudskog postupka; ili (c) dužnik je izostao s ročišta ili nije bio zastupan na ročištu o predmetnoj tražbini, nakon što je prvotno osporio tražbinu tijekom sudskog postupka, pod uvjetom da takvo postupanje podrazumijeva prešutno priznavanje tražbine ili činjenica koje navodi vjerovnik u skladu s pravom države članice podrijetla; ili (d) dužnik izričito prihvaća tražbinu u autentičnoj ispravi.
Kako bi sudska odluka o nespornoj tražbini mogla biti potvrđena kao europski nalog za izvršenje, sudski postupak u kojem je donesena mora ispunjavati uvjete propisane u Poglavlju III te Uredbe, a ti se uvjeti odnose na dostavu dužniku podneska kojim se pokreće sudski postupak ili ekvivalentno pismeno (članci od 13. do 15.), te obavezni sadržaj tog podneska koji se tiče tražbine (članak 16.) i postupovnih koraka potrebnih za osporavanje tražbine (članak 17.). Ta Uredba, nadalje, propisuje način saniranja neusklađenosti postupka u državi članici s tim postupovnim uvjetima (članak 18.) odnosno minimalne norme za preispitivanje u posebnim slučajevima (članak 19.).
Uredbom br. 1215/2012. uređuju se nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima te ona donosi jedinstvena pravila radi osiguravanja brzog i jednostavnog priznavanja i izvršenja sudskih odluka donesenih u državi članici odnosno radi izvršavanja i postupanja sa sudskim odlukama određene države članice kao da su donesene u državi članici u kojoj se traži izvršenje.
U odnosu na postavljena prethodna pitanja Sudu EU-a, taj se Sud u presudama broj: C-484/15. i broj: C-551/15. očitovao i tumačio svojstvo i ulogu javnih bilježnika, povjerenih im nacionalnim pravom, u ovršnim postupcima, u smislu pojma "suda" prema definiciji iz Uredbe br. 1215/2012. i Uredbe br. 805/2004., a ne nacionalnog prava i Ustava. Tako je u presudi broj: C-484/15. Sud EU-a zaključio da Uredbu br. 805/2004. treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave nisu obuhvaćeni pojmom "sud" u smislu te Uredbe, odnosno na način da se za rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju vjerodostojne isprave, a protiv kojeg nije bilo prigovora, ne može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu, jer se ono ne odnosi na nespornu tražbinu u smislu članka 3. stavka 1. te Uredbe. U presudi broj: C-551/15. Sud EU-a je pak zaključio da Uredbu br. 1215/2012. treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave nisu obuhvaćeni pojmom "sud" u smislu te Uredbe.
Ocjena Ustavnog suda
Stoga je Ustavni sud utvrdio da se presude Suda EU-a odnose na (ne)mogućnosti provedbe rješenja o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju vjerodostojne isprave u kontekstu Uredbe br. 1215/2012. i Uredbe br. 805/2004. u drugim državama članicama Europske unije te one nemaju onaj značaj za hrvatski pravni sustav kakav im daju predlagatelji, odnosno na temelju njih se ne bi moglo zaključiti da bi ovrha na temelju vjerodostojne isprave koju provode javni bilježnici bila protuustavna, već samo da rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koja donose javni bilježnici ne mogu steći svojstvo europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine u skladu s Uredbom br. 805/2004., odnosno da se ne mogu (neposredno) izvršiti u drugoj državi članici u skladu s Uredbom br. 1215/2012.
Predlagatelji, nadalje, svoje prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom temelje i na zaključku Suda EU-a da javni bilježnici donose rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u postupku koji nije kontradiktoran. Navode da je ključna okolnost na kojoj se temelje citirane presude Suda EU-a ta da se dužniku ne dostavlja prijedlog za ovrhu kao podnesak kojim se pokreće postupak niti se on tim podneskom obavještava o tražbini, već da dužnik za tražbinu doznaje tek u trenutku kada mu je dostavljeno rješenje o ovrsi, pa da se zbog toga taj postupak ne može smatrati kontradiktornim postupkom.
Ustavni sud je podsjetio da je na isti način bio uređen postupak određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave kada je rješenje o ovrsi donosio sud. I u tim sudskim postupcima dužniku nije bio dostavljen prijedlog za ovrhu, već mu je bilo dostavljeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv kojeg je on mogao uložiti prigovor te se u tom slučaju u povodu prigovora postupak vodio kao parnični postupak. U protivnom, ukoliko dužnik ne bi uložio prigovor, rješenje o ovrsi postalo bi pravomoćno odnosno ovršno.
Sudjelovanje javnih bilježnika u ovršnim postupcima određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave započelo je 28. siječnja 2006. stupanjem na snagu članka 102. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 88/05.) kojim su u Ovršni zakon ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00. - odluka USRH broj: U-I-510/1996 i dr., 173/03., 194/03. i 151/04.) dodani članci od 252.a do 252.l, kojima je propisana nadležnost javnih bilježnika da donose rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Do tada je to bila isključivo sudska nadležnost.
Postupak u kojem se donosi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u pogledu okolnosti dostavlja li se dužniku podnesak kojim se pokreće postupak (prijedlog za ovrhu) ili tek rješenje o ovrsi, nije se mijenjao od kolovoza 1996. kada je stupio na snagu prvi Ovršni zakon ("Narodne novine" broj 57/96), a isto rješenje postojalo je i do kolovoza 1996., i to od 1978. godine prema Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni list SFRJ" broj 20/78., 6/82., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90. i 35/91.; "Narodne novine" broj 26/91., 53/91., 91/92. i 57/96.).
Ustavni sud je također podsjetio da je Zakonom o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" broj 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90. i 35/91.; "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14.) od 1977. godine do danas na isti način uređen i (sudski) postupak izdavanja platnog naloga. I u tom postupku tuženiku se tužba s prilozima dostavlja tek uz platni nalog kojim mu sud nalaže da u određenom roku udovolji zahtjevu tužbe ili u istom roku podnese prigovor.
Iz prigovora predlagatelja može se zaključiti da oni smatraju da bi hrvatski građani mogli biti diskriminirani u odnosu na građane koji nemaju imovine u Republici Hrvatskoj i koji sudjeluju u postupcima na koje se odnosi Uredba br. 1215/2012. i Uredba br. 805/2004. Ustavni sud ističe da se stajališta Suda EU-a iz gore navedenih presuda temelje na načelu uzajamnog priznanja pravosudnih akata između država članica EU-a, koje zahtijeva viši stupanj pozornosti kod razmatranja tražbina zbog kojih se provodi ovrha na teritoriju druge države članice i na načelu učinkovitosti europskog prava kod prekograničnih situacija. Za razliku od tih postupaka, u slučajevima kod kojih ne postoji prekogranični karakter pred domaćim sudovima postoji dostatno učinkovita zaštita protiv akata koje u ovrsi donose javni bilježnici.
Stoga je iz tih razloga Ustavni sud odbacio prijedlog Udruge građana "Blokirani" za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi Ovršnoga zakona koje uređuju sudjelovanje javnih bilježnika u ovršnom postupku.
dr. sc. Robert Peček
