Zakon je stupio na snagu 1.11.2018. godine, što znači da su građani dužni prijaviti posjedovanje zračnog oružja do 1.11.2019. godine u nadležnu policijsku postaju/policijsku upravu.
Zračno oružje je definirano člankom 6. stavkom 1. točkom 38. Zakona koji navodi kako se zračnim oružjem smatraju sve vrste pušaka, pištolja, revolvera i drugih naprava koje snagom stlačenog zraka ili drugog plina izbacuju kroz cijev zrno, kuglicu ili drugi projektil. Člankom 7. je određeno kako zračno oružje pripada pod oružje kategorije C – vatreno oružje i oružje koje je potrebno prijaviti.
Nabava oružja kategorije C u koju ulazi i zračno oružje određena je člankom 27. Zakona koji navodi kako građani stariji od 21 godine, policijski službenici ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, pravosudne policije, drugih državnih tijela i zaštitari koji su prema posebnim propisima ovlašteni držati i nositi oružje, članovi sportske streljačke organizacije ili sportske streličarske organizacije koji se aktivno natječu u streljaštvu i streličarstvu i osobe s položenim lovačkim ispitom s navršenih 18 godina, smiju bez odobrenja nadležnog tijela nabavljati oružje kategorije C. Osobe koje nabave zračno oružje dužne su ga prijaviti nadležnom tijelu u roku osam dana od dana nabave. Za prijavljeno oružje nadležno tijelo izdat će potvrdu.
Upotreba oružja je ograničena člankom 35. navedenog Zakona koji stavkom 4. određuje kako se sportsko oružje ne smije upotrebljavati izvan civilnih strelišta ili drugih mjesta koja su određena za vježbe gađanja. Zračno oružje je izuzeto od te odredbe te je stavkom 5. navedenog članka Zakona određeno kako se zračno oružje i luk smiju upotrebljavati i na mjestima koja su po svom položaju ili po poduzetim mjerama osiguranja takva da se ne može ugroziti sigurnost građana. Stavkom 8. određeno je kako se oružje kategorije B i C mora izvan lovišta odnosno strelišta prenositi u odgovarajućim navlakama ili kovčezima i nenapunjeno, a oružje koje se nosi radi osobne sigurnosti mora se nositi na način da nije vidljivo.
Građanin koji nedozvoljeno posjeduje zračno oružje dužan je posjedovanje takvog oružja prijaviti najbližoj policijskoj upravi ili policijskoj postaji radi predaje ili onesposobljavanja. Nadležno tijelo preuzet će oružje i streljivo na mjestu na kojem se ono nalazi, a o preuzetom oružju i streljivu će građaninu izdati potvrdu. Ako građanin želi onesposobiti zračno oružje dužan je podnijeti nadležnom tijelu zahtjev za onesposobljavanje oružja u roku od osam dana od predaje oružja, a trošak onesposobljavanja podnosi sam građanin kao podnositelj zahtjeva, kako određuje članak 79. Zakona.
Prema članku 72. fizička osoba koja u propisanom roku ne prijavi oružje kategorije C kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 5000,00 kuna.
Važno je napomenuti da tzv. airsoft i paintball oružje ne potpadaju pod kategoriju zračnog oružja. Po odredbama važećeg Zakona radi se o oružju koje pomoću stlačenog zraka izbacuje plastične kuglice ili kuglice punjene bojom i potpadaju pod oružje kategorije D – oružje za koje nije potrebna prijava.
Propisi koji određuju nabavu, registraciju i raspolaganje zračnim oružjem diljem svijeta su različito uređeni. Primjerice u Francuskoj je od rujna 2013. godine određeno kako se zračno oružje sa jačinom manjom od 20 J (džula) može steći od strane osoba starijih od 18 godina i za njihovu nabavu nije potrebna dozvola. Za oružje čija je jačina veća od 20 J potrebna je lovačka dozvola. U Češkoj svatko stariji od 18 godina može nabaviti zračno oružje sa jačinom koja ne prelazi 16 J. Djecu stariju od 10 godina pri korištenju zračnim oružjem moraju nadzirati odrasle osobe. Zračno oružje koje ima veću snagu od 16 J zahtjeva odobrenje i dozvolu policije sličnoj onoj kao i za vatreno oružje.
Trenutno važeći Zakon ne radi razliku između zračnog oružja prema njegovoj jačini, kao što je to praksa nekih drugih zemalja. Također, ne uzima se u obzir vrsta, oblik i jačina streljiva koje se koristi pri upotrebi zračnog oružja. Streljivo koje se koristi pri korištenju zračnog oružja svojim oblikom i jačinom u pravilu ne može nanijeti ozljede sa smrtnom posljedicom ili sa teškim tjelesnim ozljedama s obzirom na mali kalibar zrna i izostanak potisnog punjenja streljiva. Također, kako je iz gore navedenih odredaba Zakona vidljivo, upotreba zračnog oružja nije strogo ograničena na civilna strelišta i može se upotrebljavati na mjestima koja su po svom položaju ili po poduzetim mjerama osiguranja takva da se ne može ugroziti sigurnost građana. Uzimajući u obzir brzinu i vrstu streljiva koje se koristi pri upotrebi zračnog oružja, te samoj snazi zračnog oružja, ali i nerestriktivne odredbe o uporabi, postavlja se pitanje svrhovitosti prijave zračnog oružja nadležnom tijelu.
Dok se ne može osporavati opravdanost strože kontrole korisnika vatrenog oružja, vrsti i načinima njihove uporabe, može se postaviti pitanje svrhovitosti ograničavanja uporabe zračnog oružja. Opasnost od uporabe zračnog oružja je puno manja od uporabe vatrenog oružja i njegova povećana kontrola dovodi do novih restrikcija i novih nameta građanima. Također, broj korisnika zračnog oružja u rekreativne svrhe je znatno veći nego broj korisnika vatrenog oružja što je između ostalog posljedica strožih kontrola, strože regulacije i veće opasnosti od vatrenog oružja. Odredbama o prijavi zračnog oružja uvodi se nova obaveza prijave i dodatno se administrativno opterećuje građane, a da za to nema opravdanog razloga.
Roko Hranjec, mag. iur.
