Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

24.10.2019

Nastanak oporezivog prometa nekretnina – oporezivost u slučaju raskida ugovora po sili zakona

Oporezivanje prometa nekretnina postoji od osnutka Republike Hrvatske kao samostalne i neovisne države, s tim da je ranije porez na promet nekretnina predstavljao zajednički porez te su se ostvareni prihodi od ovog poreza dijelili između države i općine odnosno grada na području kojeg se nekretnina nalazi, a prema omjeru propisanom Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Od 1. siječnja 2017. godine, stupanjem na snagu Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 115/16.), prihod od poreza na promet nekretnina pripada isključivo jedinici lokalne samouprave na području koje se nekretnina nalazi te više kao takav ne predstavlja zajednički porez već gradski/općinski porez.

Do 1. siječnja 2015. godine izuzetak od oporezivanja isporuka nekretnina porezom na promet nekretnina, radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja iste transakcije, bio je propisan za novosagrađene građevine1 te se prometom nekretnina nije smatralo stjecanje novosagrađenih građevina odnosno njihovih dijelova – sagrađenih, isporučenih ili plaćenih nakon početka primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost, isporuka kojih je bila oporeziva PDV-om u slučaju da je isporučitelj bio obveznik PDV-a. Naime, od stupanja na snagu Zakona o porezu na dodanu vrijednost (1. siječnja 1998.) bilo je propisano opozivanje, porezom na dodanu vrijednost, isporuka dobara, kojima su se smatrale i isporuke novoizgrađenih građevina te su obveznici PDV-a na ove isporuke bili dužni zaračunati PDV. Prema tada važećem Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, oporezivanju PDV-om nisu podlijegale isporuke zemljišta (poljoprivrednog, građevinskog, izgrađenog ili neizgrađenog). U toj situaciji kod prometa odnosno isporuka novosagrađenih građevina isporučitelj (obveznik PDV-a) bio je dužan razraditi kupoprodajnu cijenu na način da odvojeno iskaže: 1) vrijednost građevinskog dijela na koji obračunava PDV; 2) vrijednost zemljišta koje nije oporezivo PDV-om (pri čemu je zemljište bilo oporezivo porezom na promet nekretnina). Ako otuđitelj odnosno isporučitelj nekretnine nije bio obveznik PDV-a takav promet nekretnina bio je oporeziv isključivo porezom na promet nekretnina te se nije obračunavao PDV – ni na vrijednost novosagrađene građevine ni na isporučeni dio zemljišta.

U slučaju da stjecatelj novosagrađenih građevina nije mogao odbiti zaračunani porez na dodanu vrijednost kao pretporez (stjecatelj nije porezni obveznik u sustavu PDV-a) u daljnjem prometu su se ove građevine oporezivale porezom na promet nekretnina, a ukoliko je stjecatelj mogao samo djelomično odbiti zaračunani PDV kao pretporez (npr. ako stjecatelj djelomično obavlja isporuke koje podliježu oporezivanju PDV-om, dok u preostalom dijelu obavlja neoporezive isporuke) tada su se u daljnjem prometu ove građevine oporezivale porezom na promet nekretnina u dijelu u kojem stjecatelj nije mogao odbiti pretporez.

Od 1. siječnja 2015. godine u primjeni su izmijenjeni Zakon o porezu na promet nekretnina i Zakon o porezu na dodanu vrijednost, kojima su uvedene izmjene u načinu oporezivanja isporuka nekretnina i to prvenstveno radi usklađivanja hrvatskog i EU zakonodavstva. Od tada se na isporuku odnosno otuđenje nekretnine u cijelosti plaća ili PDV ili porez na promet nekretnina što prije svega ovisi o dva odlučujuća kriterija:

1) poreznom statusu isporučitelja nekretnine tj. činjenici da isporučitelj jest ili nije porezni obveznik u sustavu PDV-a,

2) vrsti nekretnine u prometu tj. činjenici da se radi ili ne radi o „novoj“ građevini ili građevinskom zemljištu za koje zakon, uz ispunjenje ostalih propisanih uvjeta, predviđa oporezivanje PDV-om odnosno činjenici da se radi ili ne radi o rekonstruiranoj građevini čija je vrijednost (kroz rekonstrukciju) uvećana za više od 50% u prethodne dvije godine prije isporuke. 

Prema važećem Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, PDV-om je oporeziva isporuka: 1) građevina2 ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze prije prvog nastanjena odnosno korištenja3 tj. kod kojih od datuma prvog nastanjena odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine; 2) građevinskog zemljišta4; 3) isporuka rekonstruiranih građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, ako su troškovi rekonstrukcije u prethodne dvije godine prije isporuke veći od 50% prodajne cijene; sve to pod uvjetom da takvu građevinu (dio građevine) i/ili građevinsko zemljište isporučuje porezni obveznik u sustavu PDV-a. Naime, isporuka nekretnina Republici Hrvatskoj tretira se kao isporuka dobara u tuzemstvu pri čemu se „isporukom dobara“ po zakonu smatra prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika.

U slučaju isporuke nekretnine oporezive PDV-om, porezni obveznik koji isporučuje ova dobra dužan je prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost na obavljenu isporuku obračunati PDV po općoj stopi od 25% te izdati račun u kojem će posebno biti iskazana porezna osnovica5 i obračunani PDV (uz naznačenu primjenjivu poreznu stopu) s tim da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena. Valja napomenuti da se, sukladno Zakonu i Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost, isporukom dobara (op. a. uključujući nekretnine) smatra prijenos raspolaganja materijalnom imovinom osobi koja tim dobrima može raspolagati kao vlasnik s tim da je omogućavanje raspolaganja dobrima pretežito činjenične naravi i obično je, ali ne i nužno povezano s prijenosom vlasničkih prava u imovinsko pravnom smislu. Pri tome je mjerodavno postojanje gospodarskog vlasništva, a ne posjeda kao stvarnog vlasništva nad dobrom.

Ako obveznik poreza na dodanu vrijednost isporučuje nekretnine koje ne ispunjavaju navedene zakonske uvjete za oporezivanje PDV-om, tada su iste isporuke sukladno članku 40. stavku 1. točkama j) i k) Zakona o porezu na dodanu vrijednost oslobođene od PDV-a te će stjecatelj na cijelu vrijednost isporučene nekretnine biti dužan platiti poreza na promet nekretnina. Međutim, Zakon propisuje iznimku u vidu optiranja glede oporezivanja, pa se tako obveznik PDV-a koji isporučuje nekretninu, koja je po zakonu oslobođena PDV-a, kupcu – poreznom obvezniku koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti (po osnovi isporuke na koju se pravo izbora za oporezivanje želi primijeniti) može odlučiti za oporezivanje PDV-om te u tom slučaju dolazi do tuzemnog prijenosa porezne obveze prema članku 75. stavku 3. točki c) Zakona o porezu na dodanu vrijednost odnosno kupac se istovremeno po primljenoj isporuci nekretnine zadužuje za PDV i iskazuje pravo na odbitak pretporeza.  

U slučaju kada otuđitelj odnosno isporučitelj nije obveznik u sustavu poreza na dodanu vrijednost tada isporuka nekretnine podliježe oporezivanju porezom na promet nekretnina, a što proizlazi iz odredbi članka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina koje propisuju da je predmet oporezivanja porezom na promet nekretnina svaki promet nekretnina izuzev stjecanja nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost.

Glede oporezivanja prometa nekretnina primjenjuje se Zakon o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 115/16. i 106/18.) kojim se propisuje obveza plaćanja poreza na promet nekretnina kod stjecanja nekretnina s tim da Zakon (u članku 4.) definira pojam prometa nekretnina kao svako stjecanje vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj, a „stjecanjem nekretnine“ smatra se: kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

U nastavku će više riječi biti o prometu nekretnina koji nastaje kao posljedica stjecanja vlasništva nekretnine temeljem pravnog posla – kupoprodaje te o trenutku nastanka porezne obveze odnosno oporezivog prometa nekretnina sukladno Zakonu o porezu na promet nekretnina.

Prema važećem Zakonu o porezu na promet nekretnina nekretnine su zemljišta (poljoprivredna, građevinska i druga zemljišta) i građevine (stambene, poslovne i sve druge zgrade i njihovi dijelovi) te se porez na promet nekretnina plaća na svako stjecanje (promet) nekretnine u Republici Hrvatskoj osim na ono stjecanje na koja se plaća PDV. Obveznici poreza na promet nekretnina su, općenito govoreći, stjecatelji, a najčešći oblik prijenosa prava vlasništva nekretnina jest temeljem kupoprodajnog ugovora koji pravni posao je definiran Zakonom o obveznim odnosima.

Ugovorom o kupoprodaji nekretnine prodavatelj se obvezuje da će na kupca prenijeti vlasništvo nekretnine, a kupac se obvezuje da mu za to plati ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Kupac je obvezan isplatiti prodavatelju cjelokupan iznos ugovorene kupoprodajne cijene, a prodavatelj je obvezan predati kupcu u posjed predmetnu nekretninu te dozvoliti na istoj prijenos prava vlasništva na ime kupca.

Zakon o obveznim odnosima kao i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za valjanost takvog ugovora propisuje obvezni pisani oblik s tim da moraju biti točno navedeni svi podaci o nekretnini koja se prodaje odnosno na kojoj se pravo vlasništva prenosi na kupca. Potpisom ugovora stranke suglasno potvrđuju svoju volju za sklapanje pravnog posla s tim da je nužno da potpis prodavatelja na kupoprodajnom ugovoru bude ovjeren kod javnog bilježnika, dok potpis kupca može, ali ne mora biti ovjeren (mada u praksi najčešće jest). Također sve osobe - sudionici kupoprodaje nekretnine: prodavatelj(i) i kupac(ci)  trebaju biti točno određeni ugovorom odnosno nužno moraju biti navedeni svi bitni podaci o njima kao što su: ime, prezime, adresa i OIB te broj osobne iskaznice (putovnice).

Važno je znati da kupac ne stječe pravo vlasništva isplatom kupoprodajne cijene odnosno samim ispunjenjem obveza iz kupoprodajnog ugovora, već upisom tog prava u zemljišnoj knjizi sve prema važećem Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja tzv. tabluarne izjave - izjave vlasnika nekretnine kojom isti kao prodavatelj dozvoljava kupcu, nakon primitka cijelog kupoprodajnog iznosa, upis vlasništva na nekretninu bez ikakvog budućeg protivljenja i ograničenja. Prodaja nekretnine, osim predaje u posjed, obuhvaća i dužnost prodavatelja da izda kupcu tabularnu ispravu ukoliko je kupac svoje obveze izvršio na uredan način, odnosno isplatio ugovorenu cijenu.

Ukoliko prodavatelj ne želi izdati tabularnu ispravu unatoč činjenici što je kupac ispunio sve svoje ugovorne obveze (isplatio kupoprodajnu cijenu prodavatelju), u tom slučaju kupac ima pravo tražiti raskid ugovora ili pak može tužbom zahtijevati izdavanje tabularne isprave (isprave podobne za prijenos prava vlasništva u zemljišne knjige) od prodavatelja ukoliko isti ne želi svoju obvezu ispuniti dobrovoljno.

Kod stjecanja nekretnina temeljem ugovora i drugog pravnog posla, uključujući ugovor o kupoprodaji nekretnine, prema Zakonu o porezu na promet nekretnina nastanak porezne obveze je vezan isključivo za zaključivanje samog ugovora (pravnog posla) tj. perfekcije ugovora neovisno o ispunjenju ugovornih obveza, iz čega proizlazi da oporezivi događaj nastaje samim potpisom ugovora kao izrazom suglasnih volja stranaka da prenesu vlasništvo nekretnine s prodavatelja na kupca. U tom pogledu propis je decidiran i potpuno jasan pa je tako člankom 16. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina.

Kod kupoprodaje nekretnina, sukladno važećim propisima, javni bilježnik po ovjeri potpisa na ugovoru o kupoprodaji nekretnine dužan je jedan primjerak ugovora (uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika ovog pravnog posla) dostaviti ispostavi Porezne uprave, na kojoj se nekretnina nalazi, elektroničkim putem i to najkasnije u roku od 30 dana. Porezno tijelo potom, temeljem takve prijave prometa nekretnina, utvrđuje poreznu osnovicu prema tržišnoj vrijednosti nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze (prema ugovorenoj cijeni – ako je ista realna tržišna cijena ili procjenom – ako nije ugovorena realna tržišna cijena) te (privremenim) poreznim rješenjem6 utvrđuje poreznu obvezu kupcu (stjecatelju) po stopi od 3%.

Međutim, postoje situacije u kojima sudionici pravnog posla ugovaranjem određenih uvjeta, kao uzgrednog sastojka tog posla, suglasnom voljom pristaju da učinci tog pravnog posla ovise o nekom budućem i neizvjesnom događaju s tim da se razlikuju suspenzivni (odgodni) uvjet koji odgađa nastanak učinka pravnog posla te rezolutivni (raskidni) uvjet koji dovodi do prestanka tog učinka kada je ugovoren.

Moguće je primjerice ugovoriti da ispunjenje neke od ugovorom preuzetih obveza (npr. isplata kupoprodajne cijene, prenamjena zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, ishođenje uporabne dozvole za novosagrađenu građevinu itd.) u određenom roku suglasnom voljom stranaka predstavlja bitan sastojak ugovora odnosno da neispunjenje preuzete obveze u tom roku predstavlja rezolutivni uvjet u kom slučaju se takav ugovor o kupoprodaji nekretnine raskida po samom zakonu. Naime, prema članku 361. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik (kod kupoprodaje nekretnine obveza može biti na strani prodavatelja – npr. prenamjena zemljišta, ishođenje uporabne dozvole i sl. kao i na strani kupca – isplata kupoprodajne cijene) ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Ukoliko se rezolutivni uvjet ostvari (ugovorena obveza ne bude ispunjena u roku koji je bitan sastojak ugovora) raskid ugovora nastupa po sili zakona te se ovdje ne radi o dispoziciji stranke niti je potrebna bilo kakva obavijest ili opomena drugoj stranci. Obavijest bi značila samo utvrđenje (deklaraciju) činjenice raskida ugovora, koja je već nastala, pa ista nema konstitutivno značenje.

Činjenica da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine ugovoren kakav rezolutivni uvjet, kao uzgredni sastojak ugovora, ne utječe na nastanak porezne obveze, budući da je, prema članku 16. stavku 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, mjerodavna samo činjenica zaključenja ugovora te porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja pravnog posla bez obzira na ispunjavanje ugovornih obveza (od strane prodavatelja i/ili kupca) odnosno bez obzira na eventualno ugovorene rezolutivne uvjete. Ovakav stav, u pogledu tumačenja navedene odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina o nastanku porezne obveze tj. oporezivog prometa nekretnina, proizlazi iz dosadašnje prakse poreznih tijela (prvostupanjskih i drugostupanjskog).  

Međutim, Zakon o porezu na promet nekretnina predviđa mogućnost poništavanja rješenja o utvrđenju poreza na promet nekretnina, kroz obnovu postupka, u sljedećim situacijama: 1) ako dođe do raskida ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego što se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika; 2) u slučaju raskida, poništenja ili utvrđenja ništetnosti ugovora odlukom suda.

Evidentno je da zakonodavac nije predvidio situaciju kada do raskida ugovora o kupoprodaji dolazi po sili zakona (ex lege), a do čega u praksi može doći primjerice neispunjavanjem ugovorne obveze u određenom roku (ostvarenjem rezolutivnog uvjeta). No, prema duhu Zakona, logično je da i u tom slučaju obveznik poreza na promet nekretnina kojemu je rješenjem poreznog tijela utvrđena porezna obveza može, kroz obnovu postupka, tražiti poništavanje tog rješenja s tim da valja imati na umu da teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju poreznu obvezu u poreznom postupku snosi porezni obveznik. Slijedom navedenog nužno je da porezni obveznik, uz zahtjev za obnovu postupka, priloži vjerodostojan dokaz o činjenici raskida ugovora makar i u vidu obavijesti zaprimljene od druge ugovorne strane kojom ga obavještava da je nastupio rezolutivni uvjet i da se ugovor, po zakonu, smatra raskinutim uslijed ove okolnosti.

Potrebno je dodatno razmotriti i slučaj kada još nisu stečeni uvjeti za obnovu postupka (tj. još nije doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba) – primjerice 1) kada do raskida ugovora po sili zakona dođe za vrijeme trajanja postupka pred prvostupanjskim poreznim tijelom dok još nije doneseno rješenje kojim se utvrđuje porez na promet nekretnina; 2) kada je do raskida ugovora po sili zakona došlo nakon što je već doneseno prvostupanjsko rješenje kojim se utvrđuje porez na promet nekretnina, ali još moguće korištenje žalbe kao redovnog pravnog lijeka (nije istekao prekluzivni žalbeni rok) odnosno ako drugostupanjsko porezno tijelo još nije odlučilo o podnesenoj žalbi.

U navedenim slučajevima potrebno je o činjenici raskida ugovora po sili zakona uslijed ostvarenja rezolutivnog uvjeta – neispunjenja određene ugovorne obveze u roku (koji je bitan sastojak ugovora) obavijestiti porezno tijelo pred kojim se postupak vodi:

1) prvostupanjsko tijelo, ako još nije doneseno rješenje kojim se utvrđuje porezna obveza;

2) drugostupanjsko tijelo kroz žalbu (ako ista nije uložena, a žalbeni rok još nije istekao) odnosno kroz dopunu žalbe (ako je žalba uložena, ali o njoj još nije odlučeno).

Navedenu činjenicu potrebno je dokazati sukladno članku 88. Općeg poreznog zakona te bi u tom slučaju prvostupanjsko tijelo valjalo obustaviti postupak utvrđivanja obveze poreza na promet nekretnina (ako rješenje još nije doneseno) odnosno drugostupanjsko bi tijelo valjalo poništiti rješenje kojim je utvrđena obveza poreza na promet nekretnina ako je ova činjenica iznesena tek u žalbenom postupku (u žalbi ili dopuni žalbe) prije donošenja drugostupanjskog rješenja.

Primjer iz sudske prakse:

U konkretnom slučaju ugovorom o kupoprodaji nekretnine, zaključenim 12. srpnja 2012. godine, kupac se obvezao prodavatelju isplatiti kupoprodajnu cijenu najkasnije do 01. listopada 2012. koji rezolutivni uvjet je određen kao bitan sastojak ugovora. Budući da kupac nije isplatio kupoprodajnu cijenu u tom roku, nastupio je rezolutivni uvjet, odnosno ugovor je raskinut po sili zakona. Međutim, prvostupanjsko je porezno tijelo dana 21. rujna 2013. godine donijelo rješenje kojim se kupcu utvrđuje porez na promet nekretnina. Protiv tog rješenja, pravodobno je uložena žalba uz isticanje činjenice da je ugovor ex lege raskinut uslijed nastupa rezolutivnog uvjeta te da nije bilo pravne osnove za oporezivanje. Drugostupanjsko je tijelo svojim rješenjem odbilo žalbu ne uvažavajući navedenu argumentaciju žalitelja odnosno činjenicu da uslijed raskida ugovora po sili zakona nije došlo do oporezivog prometa nekretnine odnosno stjecanja vlasništva nekretnine na strani kupca.

Protiv tako donesenih rješenja pokrenut je upravni spor te je Upravni sud u Splitu svojom presudom poslovni broj: 8 Uspor-60/19-6 od 10. lipnja 2019. (pravomoćnom 29. lipnja 2019.) poništio rješenja Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak i Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Dubrovnik, kao nezakonita bez vraćanja na ponovni postupak uz sljedeće obrazloženje:

„Dakle, kako u konkretnoj situaciji nije obavljen prijenos vlasništva na tužitelja kao novog vlasnika, te kako su ugovorne stranke već kod sklapanja ugovora o kupoprodaji od 12. srpnja 2012. godine ugovorile kao bitan sastojak ugovora, ukoliko tužitelj do određenog roka ne plati cijenu, čime su ugovorne stranke već u ugovoru o kupoprodaji ugovorile raskid istog uz ispunjenje navedenog uvjeta. Kako je nesporno da tužitelj kupoprodajnu cijenu nije platio prodavatelju, ugovor je po odredbi samog ugovora o kupoprodaji, a u vezi sa člankom 361. st. 1. ZOO-a, raskinut i nije potrebno da ugovorne stranke raskid ugovora utvrđuju u formi nekog novog ugovora, a stav poreznog tijela je pretjerano formalistički kako tužitelj pravilno ukazuje u tužbi.

Slijedom navedenog porezno je tijelo neosnovano tužitelju utvrdilo poreznu obvezu, te su stoga osporeno rješenje tuženika, kao i porezno rješenje nezakonita.“.

mr.sc. Ilija Braovac, dipl. iur. i Marjan Filković, dipl. iur.
_________________________________________

(1)  Člankom 5. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 69/97., 153/02., 22/11.) bilo je propisano da se novosagrađenim građevinama smatraju građevine ili njihovi dijelovi koji su sagrađeni, isporučeni ili plaćeni nakon dana početka primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

(2) Građevinom se u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost smatra objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlji. 

(3) Prvim nastanjenjem odnosno korištenjem smatra se trenutak stavljanja nekretnine u uporabu o čemu porezni obveznik mora imati odgovarajuću dokumentaciju.

(4) Građevinskim zemljištem smatra se zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje.

(5) Naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za obavljenu isporuku.

(6) Privremeno porezno rješenje donosi se kada porezno tijelo prihvaćajući ugovorenu cijenu kao tržišnu (bez provjere činjenica iz ugovora) privremeno utvrđuje poreznu obvezu na poreznu osnovicu – ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Ako porezno tijelo naknadnom provjerom činjenica utvrdi da postoji osnova za izmjenu porezne obveze tj. da ugovorena cijena nije tržišna, tada donosi porezno rješenje kojom utvrđuje razliku naknadno utvrđene porezne obveze. Ostaju na snazi oba rješenja – privremeno porezno rješenje kojim je porezna obveza utvrđena na osnovicu prema ugovorenoj cijeni (manjoj od tržišne) i porezno rješenje kojim se utvrđuje razlika porezne obveze uzimajući u obzir realnu tržišnu cijenu – odnosno procjenjujući poreznu osnovicu.



Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2019

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2018

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite