Neke upravne stvari u stadij upravnog spora mogu doći više puta. U pravilu, to se, pored predmeta tzv. šutnje uprave, događa kada upravni sud kasacijskom presudom poništava osporavano rješenje tuženika (ponekad i prvostupanjskog tijela) i predmet vraća na ponovni postupak.1
U praksi se postavilo pitanje smije li u ponovnome upravnom sporu u istoj upravnoj stvari odlučivati sudac koji je u toj stvari donio raniju presudu?2
Prije svega, potrebno je otkloniti tezu po kojoj postoji sudska praksa da se u takvoj situaciji predmet u rad dodjeljuje drugom sucu. Ne samo da takva praksa ne postoji, već bi bila protivna pravnim normama kojima je uređeno sudsko poslovanje.
U pogledu dodjele predmeta kod ponovnog spora u istoj stvari ne postoje posebne odredbe koje bi činile osnovu za odstupanje od opće regulacije dodjele predmeta u rad sucima. Ta je regulacija sadržana, u prvom redu, u odredbama članka 86. Zakona o sudovima („Narodne novine“, br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 126/19.) i članka 27. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, br. 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19. i 128/19.).
U upravnim sudovima se zasad ne primjenjuje automatska nasumična dodjela (primjenom odgovarajućeg algoritma), već ručna dodjela, po redoslijedu njihovog primitka, slijedeći abecedni red prezimena sudaca raspoređenih za rješavanje određene vrste predmeta. Ni kod potonjeg načina dodjele, što se primjenjuje u upravnim sudovima, nema mogućnosti određivanja koji predmet će biti dodijeljen kojem sucu, već to ovisi o okolnostima neovisnima o ljudskom faktoru (datum primitka, abecedni red tuženika, abecedni red sudaca i dr.).3
Novi upravnosudski predmet u upravnoj stvari koja ponovno dolazi pred upravni sud, dakle:
- ne mora biti dodijeljen sucu koji je donio raniju presudu u toj stvari,
- može biti dodijeljen tome sucu (za to nema zapreka), ako u konkretnom slučaju tako „ispadne“ primjenom zakonskih i poslovničkih odredaba o dodjeli predmeta u rad sucima.
Stranke nemaju „pravo na istog suca“, kao što nemaju „pravo na drugog suca“.
Zahtjev za izuzeće suca koji je već odlučivao u odnosnoj stvari
Uzgred, na umu je potrebno imati sljedeću posebnost upravnog spora: upravni sudovi spajaju predmete u kojima više tužitelja osporava zakonitost istoga (jednog) upravnog akta (npr. u višestranačkim konkurencijskim predmetima), ali ne spajaju predmete u kojima jedan ili više tužitelja osporava zakonitost više povezanih upravnih akata. Vrijedi pravilo: jedan upravni akt – jedan upravni spor. U jednom sporu ne može se odlučivati o zakonitosti više upravnih akata, ali se ocjena zakonitosti istoga upravnog akta, osporena tužbama različitih tužitelja, provodi u jednome upravnom sporu.4
Na koncu, ranije odlučivanje suca u istoj upravnoj stvari i njegova pritom iznesena pravna stajališta ne čine valjanu osnovu za izuzeće suca. Pravna stajališta suca sâma po sebi ne upućuju na njegovu pristranost ili neobjektivnost, čak ni na naznaku pristranosti niti moguću sumnju u pristranost. Nadalje, o zahtjevu za izuzeće suca odlučuje predsjednik suda (kao tijelo sudske uprave), koji nije ovlašten (pre)ispitivati pravilnost suđenja, što je isključivo u domeni viših sudova u postupku po pravnim lijekovima. Usto, ako bi se osnovanim razlogom za izuzeće suca smatrali njegovi dotad izraženi pravni stavovi koje ne idu u prilog traženju jedne stranke u postupku, protustranka bi podjednako osnovano mogla prigovoriti izuzeću suca i dodjeli predmeta drugom sucu, za kojeg zna ili može pretpostaviti da je izgledno kako neće odlučiti u njenu korist, uz moguću posljedicu blokade odlučivanja suda u odnosnom predmetu.5
doc. dr. sc. Alen Rajko
________________________________________
^ 1 Potrebno je razlikovati pojam upravne stvari, koja se rješava u upravnom postupku, ponekad i u upravnom sporu (ili u više sporova), od pojma predmeta konkretnoga upravnog spora. Naime, ista upravna stvar može biti rješavana u jednome upravnom postupku – nakon kasacijske presude, još uvijek je riječ o istome upravnom postupku, jer se nakon poništenja rješenja predmet vraća u stadij koji je prethodio donošenju rješenja (članak 115 stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, br. 47/09.). No, ista upravna stvar može biti rješavana u jednome ili više upravnih sporova – svaki od tih sporova čini zasebnu procesnu cjelinu, sa zasebnim predmetom (ocjenom zakonitosti različitih rješenja – upravnih akata). Upravna stvar i predmet upravnog spora, stoga, nisu sinonimi.
^ 2 Ovaj tekst ne odnosi se na postupke zasebne vrste, različite od upravnog spora, tj. na izvršenje presude upravnog suda, niti na obnovu spora (kao izvanredan pravni lijek).
^ 3 U iznimnim okolnostima, nakon dodjele predmeta u rad sucima (ali ne već prilikom sâme dodjele!) dio predmeta može biti predodijeljen drugom sucu i bez primjene izuzeća sudaca, npr. slijedom obveze periodičnog praćenja ravnomjerne radne opterećenosti sudaca, dolazaka, izbivanja te odlazaka sudaca i sl. Ovo je također uređeno navedenim odredbama Zakona o sudovima i Sudskog poslovnika.
^ 4 Sadržaj ovog odlomka odnosi se na konačne upravne akte, u smislu članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), a ne na prvostupanjska rješenja u dvostupanjskim postupcima.
^ 5 Više o tome v. npr. u: Rajko, Alen, Pravna stajališta sudca nisu razlog za njegovo izuzeće, Informator, br. 6579/19, 19.-20. str.
