1. Pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice
Člankom 47. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u nastavku: ZV), propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, i to mu pravo ne zastarijeva. Pritom navedenu mogućnost i dopustivost razvrgnuća određuju drugi propisi koji dopuštaju, odnosno sprečavaju parcelaciju nekretnina na određenim područjima, ovisno o tome o kojem se zemljištu radi.
Tako se prema
članku 119. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, parcelacija zemljišta unutar granica građevinskog područja i parcelacija građevinskog zemljišta izvan granica tog područja, može provoditi samo u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice i detaljnim planom uređenja. Stavkom 2. istog članka nadalje je propisano da parcelacija zemljišta izvan granica građevinskog područja, radi povećanja građevne čestice unutar granice građevnog područja, nije dopuštena.
Parcelacija poljoprivrednog zemljišta prema
Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (u nastavku: ZPZ), moguća je samo uz suglasnost Agencije za poljoprivredno zemljište (osnovane
Uredbom o osnivanju Agencije za poljoprivredno zemljište), s tim da je nadležnost Agencije za davanje suglasnosti za parcelaciju državnog poljoprivrednog zemljišta propisana u
članku 28. ZPZ-a, a u
članku 78. ZPZ-a za poljoprivredno zemljište koje nije u vlasništvu države.
Neovisno o tome o kojoj se vrsti zemljišta radi, svaki parcelacijski elaborat mora biti propisno ovjeren od strane nadležnog katastarskog ureda sukladno
članku 59. stavku 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina.
2. Razvrgnuće suvlasništva građevinskog zemljišta na kojem se ne namjerava graditi
Prema odredbi
članka 49. stavak 1. ZV-a, suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućeg i dopuštenog. Jedno od zakonskih ograničenja koja podrazumijeva navedeni Zakon, kada se radi o građevinskom zemljištu, predstavlja već navedena odredba članka 119. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, kojim je propisano da se parcelacija zemljišta unutar granica građevinskog područja i parcelacija zemljišta izvan granica tog područja, može provoditi samo u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice i detaljnim planom uređenja.
Slijedom toga, suvlasništvo građevinskog zemljišta na kojemu se ne namjerava graditi, ne može se razvrgnuti fizičkom podjelom (parcelacijom).
Međutim, sukladno ZV-u, suvlasništvo na tom zemljištu može se razvrgnuti njegovom prodajom i podjelom novca. Također, u navedenom slučaju, svi suvlasnici mogu međusobno ugovorom urediti način korištenja tog zemljišta na način da odrede njegove dijelove koje će koristiti pojedini suvlasnici.
Takvo stajalište zauzeto je i u mišljenju Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa: 350-01/08-02/38 od 12. ožujka 2008.
