Naime,
člankom 79. stavkom 1. Zakona o radu propisano je da radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a koji nakon završenoga liječenja i oporavka ne bude vraćen na rad, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od iznosa koji bi mu inače pripadao.
Dvojbe
Navedena odredba naoko se čini jasna. No, dvojbeno je tumačenje dijela navedene odredbe koja glasi
"…a koji nakon završenoga liječenja i oporavka ne bude vraćen na rad…". Znači li navedeno da na otpremninu u dvostrukom iznosu radnik, koji je pretrpio ozljedu na radu ili koji je obolio od profesionalne bolesti, ima u svakoj situaciji nevraćanja na rad, bez obzira na osnovu (otkaz, umirovljenje, sporazumni prestanak itd.)?
Budući da Zakon o radu propisuje pravo na otpremninu (bilo jednostruku ili dvostruku) samo u slučaju otkaza, to znači da se sporni dio odredbe odnosi samo na otkaz poslodavca radniku, kao osnovu za nevraćanje na rad.
Uvjeti za dvostruku otpremninu
Postoji nekoliko uvjeta pod kojima radnik ima pravo na dvostruku otpremninu. Kao prvo, odredbu o dvostrukoj otpremnini iz članka 79. Zakona o radu treba povezati s odredbom koja joj prethodi, odnosno sa
člankom 78. navedenog Zakona, koja propisuje uvjete za otkaz ugovora o radu u slučaju profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti. Može se reći da je odredba o dvostrukoj otpremnini nastavak odredbe članka 78. Zakona o radu, pa se, stoga, te dvije odredbe moraju promatrati kao cjelina.
S obzirom na to da se u članku 78. Zakona o radu govori o otkazu ugovora o radu u slučaju profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti, koji podrazumijeva otkazni rok i otpremninu, a uzimajući u obzir odredbu o dvostrukoj otpremnini, za zaključiti je da pravo na dvostruku otpremninu ima radnik kojem je poslodavac dao otkaz iz razloga utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti kao posljedice ozljede na radu ili profesionalne bolesti, zbog čega je radnik u nemogućnosti nadalje obavljati ugovorene poslove (radilo bi se o osobnom uvjetovanom otkazu).
Postoji još jedan bitni uvjet za isplatu dvostruke otpremnine, a on se odnosi na radnje koje prethode otkazu. Naime, prije otkaza poslodavac mora pokušati radniku pronaći neki drugi odgovarajući posao koji bi radnik, s obzirom na preostalu radnu sposobnost mogao obavljati. Ako tih poslova kod poslodavca nema, radniku se izriče otkaz i u tom slučaju on ima pravo na dvostruku otpremninu.
Budući da članak 79. stavak 2. Zakona o radu propisuje da radnik koji je neopravdano odbio zaposlenje na ponuđenim poslovima nema pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu, to znači da pravo na tu otpremninu nema radnik koji je odbio poslove koji su s obzirom na njegovo zanimanje, radno iskustvo, znanje i preostalu radnu sposobnost objektivno odgovarajući poslovima na kojima je radio prije. U toj situaciji radnik nema pravo na dvostruku otpremninu, već na jednostruku, odnosno onu iz
članka 118. Zakona o radu. Svi ovi navedeni uvjeti za stjecanje prava na dvostruku otpremninu moraju biti ispunjeni kumulativno.
