Donošenjem Zakona o potrošačkom kreditiranju zakonodavni okvir Republike Hrvatske uskladio se s pravnom stečevinom Europske Unije i europskim standardima odnosno Direktivom 2008/48/EZ Europskoga Parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkom kreditu kojom se opoziva Direktiva Vijeća 87/102/EEZ.
Potrošačko kreditiranje definirano je kao pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu.
Ugovori koji su uzuzeti od primjene ovoga Zakona sadržani su u
članku 3. te se on ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita manji od 1.500,00 kuna ili veći od 1.000.000,00 kuna, ugovore o kreditu u obliku prekoračenja po tekućem računu kada se kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana, ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred nekim drugim tijelom određenim zakonom itd.
Kako bi se potrošače zaštitilo od nepoštenog ili zavaravajućeg djelovanja, oglasi potrošačkog kreditiranja moraju sadržavati informacije koje na jasan, određen i vidljiv način putem reprezentativnog primjera moraju sadržavati:
a) kamatnu stopu s pojedinostima o svim naknadama uključenim u ukupne troškove kredita za potrošača
b) iznos kredita
c) efektivnu kamatnu stopu
d) trajanje ugovora o kreditu
e) cijenu za gotovinu i iznos predujma, kad je posrijedi kredit u obliku odgode plaćanja za određene proizvode ili usluge vjerovnika
f) ukupan iznos koji potrošač treba platiti i iznos obroka.
Reprezentativni primjer je onaj primjer prema čijim uvjetima, ili boljim, najmanje dvije trećine potrošača mogu sklopiti ugovor o kreditu.
Članci 5. i 6. Zakona navode informacije o uvjetima i troškovima kredita te o obvezama koje se moraju pravodobno pružiti potrošaču prije donošenja odluke o ugovoru o kreditu, a treba mu se omogućiti i da takve informacije može ponijeti sa sobom i razmotriti. Informacije trebaju posebice obuhvaćati efektivnu kamatnu stopu koja se primjenjuje na taj kredit, a ukupni troškovi kredita trebali bi obuhvaćati sve troškove, uključujući kamate, naknade, takse, pristojbe za kreditne posrednike, troškove otvaranja ili vođenja bankovnog računa ili ugovora o dodatnim uslugama i sve druge pristojbe koje potrošači moraju platiti u vezi s kreditnim ugovorom, izuzev troškova javnoga bilježnika.
Obveza davanja informacija prije sklapanja sporazuma primjenjuje se i na kreditne posrednike osim kada oni djeluju u pomoćnoj ulozi. U takvim je slučajevima zaštita potrošača postignuta time što je vjerovnik odgovoran osigurati da potrošači prime potpune informacije prije sklapanja sporazuma, bilo od posrednika ako se vjerovnik i posrednik tako dogovore, bilo na neki drugi odgovarajući način.
Prije sklapanja ugovora o kreditu vjerovnik je obvezan procijeniti kreditnu sposobnost potrošača na temelju primjerenih informacija koje zatraži i dobije od potrošača ili, ako je nužno, uvidom u dostupne kreditne registre (
članak 8.).
Odredbama članka
10., 11., i 12. propisan je sadržaj ugovora o kreditu odnosno informacije koje moraju biti uključene u ugovore o kreditu, informacije o kamatnoj stopi te obveze u vezi s ugovorom o dopuštenom prekoračenju na tekućem računu.
Ako je potrošač nepromišljeno potpisao ugovor o kreditu, ima pravo u roku od 14 dana od njega odustati bez navođenja razloga te je dužan o tome obavijestiti vjerovnika i platiti mu glavnicu i kamatu na glavnicu (
članak 14.).
Potrošači ima, sukladno
članku 16. Zakona, pravo na podmirivanje svojih obveza prije datuma određenog ugovorom o kreditu. U slučaju ranije otplate, djelomice ili u cijelosti, vjerovnik ima pravo na kompenzaciju odnosno naknadu troškova izravno povezanih s ranom otplatom, uzimajući u obzir i bilo kakve uštede od strane vjerovnika. Propisani iznos naknade iznosi 0,5 % dijela kredita ako je do kraja otplate ostalo manje od godinu dana, a 1% preostalog iznosa ako ranije dogovorena otplata traje dulje od godinu dana. Vjerovnik može tražiti kompenzaciju za raniju otplatu samo pod uvjetom da iznos otplaćen tijekom 12-mjesečnoga razdoblja nadmašuje prag od 75.000,00 kuna.
Kako bi se spriječilo da svaki vjerovnik izračunava svoju efektivnu kamatnu stopu, Zakon je u
članku 20. propisao da se efektivna kamatna stopa izračunava u skladu s metodologijom definiranom aktom Hrvatske narodne banke.
Uvodi se izdavanje odobrenja za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja (na rok od tri godine izdaje ih Ministarstvo financija), te je određen krug vjerovnika kojima odobrenje nije potrebno (npr. kreditne institucije i kreditne unije kojima odobrenje za odobravanje kredita izdaje Hrvatska narodna banka).
Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona obavljaju nadležni inspektori Državnog inspektorata Republike Hrvatske.
Člankom 23. propisani su slučajevi u kojima će nadležna inspekcija ili drugo nadležno tijelo rješenjem vjerovniku zabraniti sklapanje ugovora o kreditu do otklanjanja nezakonitosti.
Članak 24. propisuje izvansudsko rješavanje sporova koje je moguće pokrenuti podnošenjem:
- prijedloga za mirenje centrima za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskoj obrtničkoj komori ili Hrvatskoj udruzi poslodavaca
- prijave sudovima časti Hrvatske gospodarske komore ili Hrvatske obrtničke komore.
Nagodba koja se sklopi u postupku mirenja pred Centrom za mirenje Hrvatske gospodarske komore, ima svojstvo ovršne isprave.
Odredbama
članka 26. i 27., predviđene su prekršajne odredbe kojima bi se trebalo osigurati poštivanje svih obveza, kažnjavanje nedopuštenog ponašanja te općenito provedba odredbi Zakona.
Zakon se ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana njegovog stupanja na snagu ovoga, osim u slučajevima iz
stavka 2. članka 29.
Kako je potrošački kredit konzumni kredit koji obuhvaća raznovrsno i rašireno potrošačko kreditiranje građana ili domaćinstava te omogućava potrošnju iznad trenutačno raspoloživih sredstava građana, često je bio predmetom zloporabe raznih kamatara koji su svoje netransparentne usluge oglašavali doslovno svugdje. Nadamo se da će ovim Zakonom takva praksa postati prošlost, a potrošači zaštićeni u korištenju usluga potrošačkog kreditiranja.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.
