Probacija je uvjetovana i nadzirana sloboda počinitelja kaznenog djela tijekom koje službenici probacije provode postupke usmjerene na smanjenje rizika ponovnog počinjenja kaznenog djela.
Osuđenika se u probaciju može uključiti samo na temelju njegovog pisanog pristanka. Pri tome mu se jamči zaštita osobnosti i tajnosti podataka, te ima pravo uvida u podatke osobnika, izuzev zapažanja i stručnih mišljenja probacijskog službenika.
Probacijski poslovi su:
- procjena kriminogenih rizika i tretmanskih potreba počinitelja
- izrada pojedinačnog programa postupanja
- nadzor izvršavanja obveza prema rješenju državnog odvjetnika kada odlučuje o kaznenom progonu prema načelu svrhovitosti
- postupci izvršavanja uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom i rada za opće dobro na slobodi
- nadzor izvršavanja mjere opreza obveze redovnog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu
- nadzor provođenja mjera utvrđenih rješenjem o određivanju istražnog zatvora u domu
- izrada izvješća zatvoru, odnosno kaznionici
- nadzor nad uvjetno otpuštenim osuđenikom
- izrada izvješća o počinitelju za državno odvjetništvo, sud i suca izvršenja
- sudjelovanje u organiziranju pomoći i podrške žrtvi, oštećeniku, obitelji žrtve i obitelji počinitelja.
Probacijski poslovi u nadležnosti su Uprave za probaciju ustrojenoj u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Uprava za probaciju upravna je organizacija, a sačinjava je Središnji ured i uredi za probaciju. Središnji će ured pratiti, unaprjeđivati i nadzirati zakonitost rada i postupanja u područnim uredima, te provoditi upravni i inspekcijski nadzor.
Probacijske poslove u uredima za probaciju obavljati će državni službenici. Ured za probaciju vodit će maticu i osobnik počinitelja kaznenih djela uključenih u probaciju. Radi izvršavanja probacijskih poslova, ured za probaciju donosit će pojedinačni program postupanja. Taj bi program trebao obuhvaćati identifikaciju čimbenika koji su kriminogeno utjecali na počinjenje kaznenog djela, mjere usmjerene na njihovo otklanjanje, kao i metode i rokove za njihovo provođenje.
Program će se temeljiti na ocjeni osobnosti, osobnih prilika, zdravstvenom stanju, stručnim kvalifikacijama, procjeni kriminogenog rizika i tretmanskih potreba počinitelja koje bi se odnosile na vjerojatnost ponovnog počinjenja kaznenog djela i štete koju počinitelj može nanijeti društvenoj zajednici, drugoj osobi ili sebi. Program će također sadržavati posebne obveze počinitelja, kao i oblike ponašanja koje je osoba prihvatila kao uvjet za izricanje mjere.
Ured za probaciju bi, između ostalog, trebao podnositi čitav niz izvješća, poput izvješća o počinitelju državnom odvjetniku u postupku odlučivanja o kaznenom progonu; izvješća o nadzoru izvršavanja obveza ako bi državno odvjetništvo uvjetno odbacilo kaznenu prijavu ili uvjetno odustalo od kaznenog progona i počinitelju odredilo obveze; izvješća sudu prilikom odlučivanja o određivanju mjera osiguranja prisutnosti i mjera opreza okrivljenika; izvješća sucu izvršenja u postupku odlučivanja o molbi za odgodu izvršavanja kazne zatvora i prekidu izvršavanja kazne zatvora, kao i izvješća kaznionici, odnosno zatvoru prigodom odlučivanja o pogodnostima zatvorenika izvan kaznionice ili zatvora, predlaganju uvjetnog otpusta, kao i prihvatu nakon otpusta.
S obzirom na činjenicu da u našoj zemlji postoji mali broj sankcija i mjera koje se provode u zajednici, upravo je cilj donošenja ovoga Zakona stvaranje pravičnijeg kazneno-pravnog sustava koji bi trebao rezultirati smanjenjem broja počinitelja kaznenih djela osuđenih na kaznu zatvora ili kojima je određen pritvor i povećanje alternativnih sankcija koje pridonose humanizaciji sustava.
Dvije takve mjere propisane su
Kaznenim zakonom, ali su, na žalost, bile rijetko primjenjivane. Tako su uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom i rad za opće dobro na slobodi mjere koje bi se trebale bitno češće primjenjivati u sustavu probacije. Te će se mjere izvršavati u mjestu prebivališta, odnosno boravišta, nakon što je Ured za probaciju donese pojedinačni program postupanja i dostavi ga općinskom sudu.
Osuđenika bi se na rad za opće dobro na slobodi rasporedilo uz njegov pisani pristanak u trajanju od 10 do 60 dana, a njime je zamijenjena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci.
Stupanjem na snagu Zakona o probaciji prestaje važiti
Zakon o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi.
Ured za probaciju trebao bi sudjelovati i u provođenju mjere pripreme prihvata okrivljenika nakon otpusta iz zatvora koja se sastoji u organiziranju smještaja, pomoći pri zapošljavanju, pripremi žrtve, oštećenika i obitelji žrtve za izlazak zatvorenika i drugim vrstama pomoći.
Cilj uspostave i provođenja sustava probacije bi bio učestalije izricanje sankcija koje se izvršavaju na slobodi i u zajednici, a time i smanjenje izricanja zatvorskih kazni koje trebaju biti rezervirane za počinitelje težih kaznenih djela koji su sigurnosno rizični, a kojima je izrečena dulja kazna zatvora.
Pripremila: Karla Štingl, dipl. iur.
