Svjedočenje žrtve ili svjedoka kaznenog djela često je najbolji, a ponekad i jedini dokaz protiv optuženog zbog čega je važno posredstvom nadležnih tijela osigurati njihovu zaštitu od prijetnji i psihičkog i fizičkog zastrašivanja od strane počinitelja ili njegovih suradnika.
Dok se svjedok mora osjećati sigurnim i zaštićenim, znajući da je učinjeno sve kako bi se rizik od zastrašivanja sveo na najmanju moguću mjeru, žrtvama bi se morala pružiti svekolika podrška u kaznenom postupku te socijalna i psihološka podrška, pri čemu treba imati na umu da se jednako kao i počinitelj kaznenog djela i žrtva treba rehabilitirati u smislu vraćanja u zajednicu bez nepotrebnih trauma i s osjećajem prepuštenosti samoj sebi.
Stoga, kao dio provedbe projekta uvođenja sustava podrške svjedocima i žrtvama u hrvatsko pravosuđe, na temelju ugovora između Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), od svibnja 2008. na županijskim sudovima u Zadru, Osijeku, Vukovaru i Zagrebu te zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu, djeluju
Uredi za podršku svjedocima i žrtvama kaznenih djela kod kojih je do sada oko 2500 osoba koristilo pomoć.
Iskustva stečena tijekom provedbe toga projekta pokazala su postojanje potrebe uvođenja sveobuhvatnog modela podrške tim ugroženim skupinama koji bi uključivao policiju, pravosuđe, Državno odvjetništvo, zdravstvo, socijalnu skrb, obiteljske centre i nevladin sektor.
Osnovne zadaće Ureda za podršku svjedocima i žrtvama su:
- pružanje emotivne podrške svjedocima/oštećenicima prije, tijekom i nakon sudskog postupka
- pružanje praktičnih informacija svjedocima, oštećenicima i članovima njihovih obitelji
- standardizacija postupaka/postupanja s oštećenicima i svjedocima
- odabir, edukacija i koordinacija rada volontera koji pružaju podršku.
Djelatnici Ureda dočekuju svjedoke i žrtve na sudu prije davanja iskaza, osiguravaju im smještaj u posebnoj čekaonici prije i poslije davanja iskaza, pružaju im moralnu podršku, objašnjavaju im ulogu na sudu i tijek sudskog postupka, te ih upućuju na druge institucije za koje ocijene da bi im mogle biti od pomoći. Djelatnici Ureda obvezni su čuvati sve povjerljive informacije o svjedocima i žrtvama.
Službenici za podršku kao i volonteri u Uredu ne daju pravne savjete, niti provode psihološko savjetovanje ili psihoterapiju, ne razgovaraju o sadržaju iskaza svjedoka ili oštećenika te ne pružaju podršku maloljetnim žrtvama, za što je zadužen stručni suradnik, zaposlenik suda.
Krajnji cilj Projekta
„Potpora razvoju sustava za podršku svjedocima i žrtvama u Republici Hrvatskoj“ kojeg provodi UNDP u suradnji s Ministarstvom pravosuđa je, osim pružanja podrške žrtvama i svjedocima kaznenih djela, povećanje spremnosti žrtava i svjedoka za prijavljivanje kaznenih djela, povećanje povjerenja u sustav zaštite i time povećanje spremnosti žrtava i svjedoka za svjedočenje, skraćenje trajanja sudskih postupaka zbog odgoda uzrokovanih nesuradnjom žrtava i svjedoka te općenito povećanje povjerenja javnosti u sustav kaznenog zakonodavstva i prakse.
Napominjemo da je
Odlukom o osnivanju Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje sustava podrške žrtvama i svjedocima, koja je stupila na snagu 22. siječnja 2010., Vlada Republike Hrvatske navedeno Povjerenstvo osnovala sa zadaćom izrade Nacionalne strategije za podršku žrtvama i svjedocima, standardiziranja postupanja sa žrtvama i svjedocima za sve institucije kaznenopravnog sustava, poticanja aktivnosti državnih i ostalih tijela u cilju provedbe Nacionalne strategije za podršku žrtvama i svjedocima, podizanja javne svijesti o pravima žrtava i svjedoka itd.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.
