Institut prekovremenog rada od 1.1.2010. regulira
članak 45. novog Zakona o radu (NN 149/09 – u nastavku: ZOR). Razlike uređenja tog instituta u odnosu prema ranijem radnopravnom uređenju nisu velike. Razlozi prekovremenog rada su nadalje isti – taj rad poslodavac od radnika može zahtijevati
u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe.
No, novina je ta da radnik, u decidirano navedenim slučajevima, na zahtjev poslodavca mora raditi duže ne samo od punog (kako je to bilo do sada), već i od
nepunog radnog vremena.
Što se duljine prekovremenog rada tiče, novost je da sada prekovremeni rad može trajati
najviše osam sati tjedno, za razliku od dosadašnjeg uređenja kada je bilo dopušteno prekovremeno raditi najviše deset sati tjedno.
Također, novost je i izričita odredba da
prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od trideset dva sata mjesečno niti duže od sto osamdeset sati godišnje.
Ako prekovremeni rad određenog radnika traje
duže od četiri tjedna neprekidno ili više od dvanaest tjedana tijekom kalendarske godine, odnosno ako prekovremeni rad svih radnika određenog poslodavca
prelazi deset posto ukupnoga radnog vremena u određenom mjesecu, o prekovremenom radu mora se obavijestiti inspektor rada u roku od osam dana od dana nastupa neke od navedenih okolnosti.
Ako inspektor rada posumnja da prekovremeni rad štetno utječe na zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika, odredit će rok u kojem poslodavac o tome mora pribaviti nalaz i mišljenje liječnika ovlaštenog posebnim propisom. Ove odredbe sadržavao je i bivši Zakon o radu.
Što se
zabrane prekovremenog rada tiče, ona može biti
apsolutna i relativna.
Apsolutna zabrana prekovremenog rada određena je za
maloljetnike, kao što je to bilo i do sada.
Relativna zabrana prekovremenog rada određena je za
trudnicu, roditelja s djetetom do tri godine starosti, samohranog roditelja s djetetom do šest godina starosti i (kao novina) za radnika koji radi u nepunom radnom vremenu, što znači da takav radnik može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na taj rad, osim u slučaju više sile.
U slučaju kršenja odredbi o prekovremenom radu (apsolutna i relativna zabrana, duljina trajanja itd.), odnosno ako ocijeni da takav rad štetno utječe na zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika, inspektor rada zabranit će prekovremeni rad.
