Zagovornici ove nove znanosti ističu da ona može riješiti svjetski problem hrane, smanjiti potrebe stvaranja novog poljoprivrednog zemljišta, povećati prinose na slabo plodnim tlima te smanjiti potrebe za navodnjavanjem i agrokemikalijama. Međutim, te tvrdnje su u najmanju ruku upitne, a nesumnjivo je da uz razvoj biotehnologije idu i brojni rizici.
Temeljni propis kojim je u RH regulirano područje biotehnologije i genetski modificiranih organizama (u nastavku: GMO) jest
Zakon o genetski modificiranim organizmima, usklađen s europskom pravnom stečevinom , i to Protokolom o biološkoj sigurnosti (Cartagena, 2000.) te Direktivom 90/219/EEC o ograničenoj uporabi genetski modificiranih mikroorganizama (izmijenjenom i dopunjenom Direktivom 98/81/EEC, kao i Odlukom Vijeća 2001/204/EC) i Direktivom Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom puštanju u okoliš genetski modificiranih organizama 2001/18/EZ i
Zakon o hrani.
Na temelju
članka 10. stavak 2. Zakona o genetski modificiranim organizmima donesen je, kao provedbeni propis,
Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati laboratoriji za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2010.
U
članku 2. Pravilnika definirane su prostorije koje za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a laboratoriji moraju imati, a koje moraju činiti funkcionalnu cjelinu sukladno dobroj laboratorijskoj praksi, dok su u članku
3. i 4. propisani uvjeti građevinske izvedbe (podovi, zidovi, strop, ventilacija), sadržaji (voda, električna instalacija, umreženje za osobno računalo) te obvezna oprema za ovakve laboratorije.
Članak 5. Pravilnika uređuje stručnu spremu zaposlenika laboratorija pri čemu se kao naročito važno ističe da moraju imati završenu specijaliziranu obuku za detekciju GMO u jednom od laboratorija iz mreže laboratorija za detekciju GMO-a ili referentnih centara Europske unije ili u jednom od laboratorija referentnih centara za detekciju GMO-a sjemenja Europske unije.
Ovlaštenje za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a daje ministar zdravstva i socijalne skrbi rješenjem i to na rok od dvije godine, na prijedlog tročlanog Povjerenstva (koje imenuje ministar zdravstva i socijalne skrbi uz suglasnost ministra poljoprivrede, ribarstva i ruralnoga razvoja).
Europska komisija dala je 2. ožujka 2010. zeleno svjetlo za sadnju genetski modificiranog (GM) krumpira Amflora u zemljama Europske unije. Amflora je prvi komercijalni GM usjev što ga je Komisija odobrila nakon 12 godina moratorija, te je ovaj tako, nakon kukuruza, postao druga genetski modificirana namirnica čiji je uzgoj dopušten unutar Unije.
Unatoč brojnim pritiscima, propisi koji su na snazi u RH zasad prilično restriktivno reguliraju područje biotehnologije i GMO-a. Nadamo se da će tako i ostati te da će se isti poštovati.
U provedbi propisa u praksi izuzetno važnu ulogu imaju laboratoriji za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, za koje se nadamo da će svojom stručnošću i neovisnošću pridonijeti tome da RH ostane bez GMO-a odnosno da GMO bude prikladno označen te pod strogim stručnim nadzorom.
