Pravo vlasništva nekretnine stječe se, između ostalog, pravnim poslom. Taj temelj stjecanja prava vlasništva nekretnine regulira
članak 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem vlasništvo s dotadašnjega vlasnika prelazi na stjecatelja, na način određen zakonom, a na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva. Na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kada stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba, uz ostale pretpostavke valjanosti, biti u pisanom obliku.
Nadalje, prema
članku 119. stavku 1. istog Zakona, vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.
Isto tako, odredbom
članka 52. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da će zemljišnoknjižni sud dopustiti uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.
U praksi se postavilo pitanje
kako treba biti sastavljena isprava kojoj je predmet kupnje samo jedan (fizički) dio nekretnine koja je upisana u zemljišnoj knjizi, odnosno koje radnje treba poduzeti da bi se takav namjeravani posao legitimno poduzeo.
Relativno nedavno, prije godinu dana, donesena je jedna odluka županijskog suda, u kojoj je zauzeto stajalište o tom pitanju. Radi se o odluci Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-182/09-2, od 26. ožujka 2009. u kojoj je rečeno:
"Kada je predmet prodaje samo fizički određeni dio nekretnine, u tom slučaju potrebno je prethodno izvršiti cijepanje zemljišnoknjižne čestice prema dimenzijama iz kupoprodajnog ugovora, pa tek tada zatražiti izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, budući da se tabularna isprava ne može izdati za dio neke čestice, nego samo za konkretnu česticu određenu njezinim katastarskim brojem, nazivom i površinom."
Naime, budući da se u konkretnom slučaju radilo o stjecanju vlasništva na temelju pravnog posla, prije 1. siječnja 1997. godine, pravo vlasništva stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom, kako je to propisano odredbom članka 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91 i 92/94).
Zanimljivo je kako je Sud ocijenio da treba biti sastavljen tužbeni zahtjev u slučaju kao što je ovaj, kada se tužitelj poziva na pravni posao kao temelj stjecanja prava vlasništva nekretnine, a nema odgovarajuću ispravu o tome.
Sud je rekao da tužitelji koji su činjenično kao pravni temelj stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini naveli pravni posao, ne mogu postavljati tužbeni zahtjev na utvrđenje da su vlasnici dijela predmetne nekretnine, što su tuženici dužni priznati, nego na utvrđenje da su tužitelji kupili od I.-tužene ugovorom o prodaji dio čestice dimenzija opisanih u izreci presude, te da se II.-tuženiku, kao upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku, nalaže trpljenje cijepanja te čestice i upis prava vlasništva na novoj čestici.
U odnosu na navode tužbe o izdavanju tabularne isprave, Sud je rekao da budući da su tužitelji postavili i zahtjev za izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva prema II.-tuženiku kao sada upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku da bi isti mogao biti osnovan, potrebno je prethodno izvršiti cijepanje sporne čestice, prema dimenzijama koje su doista i kupljene, jer se ne može izdavati tabularna isprava za dio čestice, nego za neku konkretnu točno opisanu česticu koja ima svoj broj i površinu.
