I prema članku 127. sadašnjeg
Zakona o radu (NN 149/09), kao i prema
članku 125. ranijeg Zakona o radu, poslodavac koji je fizička osoba, može pisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu, da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom. Ako je poslodavac pravna osoba, ta ovlaštenja ima osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe.
Osoba ili organ može svoja ovlaštenja pisanom punomoći prenijeti na drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu.
Određivanje koje su to sve osobe, koje su u smislu navedenog članka, ovlaštene odlučivati o pravima i obvezama iz radnog odnosa, osobito je bitno kad se određuje koje sve osobe imaju, odnosno nemaju aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za radničko vijeće (u smislu članka 141. Zakona o radu).
U razjašnjenju jedne od dvojbi u primjeni navedene odredbe služi i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br.
Gž-13/2008-2 od 23. lipnja 2008. (koja je donesena u primjeni ranijeg Zakona o radu, no Odluka je, zbog istovjetnosti odredbi o određivanju osoba koje su ovlaštene za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa, i u primjeni novog Zakona o radu, aktualna), u kojoj je, između ostalog, istaknuto sljedeće:
„Radnici ovlašteni na davanje naloga drugim radnicima, u cilju bržeg i učinkovitijeg procesa rada, a to su prema ocjeni ovog suda i rukovoditelji sektora (organizacijskog dijela poduzeća), daju radne naloge drugim radnicima u procesu obavljanja djelatnosti za koju je poslodavac registriran. Oni izvršavaju radne zadatke u okviru svojih radnih obveza preuzetih ugovorima o radu i time pridonose odvijanju procesa rada.
Dakle, obavljaju poslove sukladno ugovoru o radu i njihovi radni nalozi, po ocjeni ovoga suda, ne predstavljaju poslove zastupanja poslodavca u smislu odredaba članka 125. ZR-a. Aktivno i pasivno biračko pravo bilo bi znatno suženo ako se ono ne bi priznalo svim onim radnicima koji daju radne zadatke (naloge, upute) drugim radnicima.“
Dakle,
nalozi kojima rukovodni radnici u okviru svojih obveza preuzetih ugovorom o radu određuju drugim radnicima izvršavanje određenih poslova u cilju izvršavanja procesa rada, ne smatraju se poslovima zastupanja poslodavca u smislu članka 127. Zakona o radu.
