Novi
Zakon o radu (NN 149/09) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine propisuje u odredbi
članka 63. stavak 1. da radnik neiskorišteni dio godišnjeg odmora koji preostane nakon što se iskoristi najmanje dva tjedna godišnjeg odmora u neprekidnom trajanju tijekom kalendarske godine za koju se ostvaruje to pravo (kako je to propisano odredbom
članka 62. stavka 2. Zakona o radu, odnosno sav preostali godišnji povrh 2 tjedna), može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.
Međutim, odredbom članka 63. stavka 3. Zakona o radu propisana je iznimka prema kojoj godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije uopće korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili korištenja prava na rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust, radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine.
Dakle,
u slučaju korištenja prava na rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust, radnik ima pravo godišnji odmor prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu neovisno o tome je li koristio dio godišnjeg odmora u godini u kojoj je stečen i neovisno o tome je li u toj godini radio.
S druge strane, član posade broda, radnik na radu u inozemstvu ili radnik koji je vršio dužnost građana u obrani, može godišnji odmor u cijelosti koristiti u sljedećoj kalendarskoj godini.
Sadašnje rješenje o prenošenju godišnjeg odmora drukčije je u odnosu na raniji
Zakon o radu. Novost se pogotovo očituje u sadašnjoj odredbi
članka 63. stavka 3. Zakona o radu o prenošenju godišnjeg odmora u slučaju prekidanja ili nekorištenja tog odmora u prošloj kalendarskoj godini, zbog točno određenih razloga (bolest, korištenje prava na rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust).
Bitna je, naime, novost ta da se više kao uvjet za prenošenje godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu ne postavlja uvjet rada minimalno 6 mjeseci u godini u kojoj je godišnji odmor stečen.
Dvojba bi jedino mogla nastati u slučaju da je radnica npr. na rodiljni dopust otišla u 2009. godini, a, primjerice, nije radila u toj godini barem 6 mjeseci, pa se vratila na posao u 2010., kada se primjenjuje novi
Zakon o radu.
Pitanje je koji će se u ovoj situaciji Zakon primijeniti – sadašnji ili bivši
Zakon o radu? Priklanjamo se stajalištu da nema mjesta primjeni bivšeg Zakona o radu, jer se u trenutku povratka na posao, kada se u biti i stječe pravo na korištenje prenesenog godišnjeg odmora, primjenjuje novi Zakon o radu, koji sadržava povoljnije odredbe koje omogućuju takvim radnicima da prenesu svoj nekorišteni ili prekinuti godišnji odmor iz prošle u sljedeću godinu.
Uostalom, takvo stajalište bilo bi u skladu sa
člankom 297. Zakona o radu, koji propisuje da će se
postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika, započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršiti po odredbama starog Zakona o radu, ako Zakonom o radu (NN 149/09) određeno pravo nije za radnika povoljnije uređeno.
