Zakonom o nasljeđivanju propisani su određeni uvjeti valjanosti oporuke. Tako je
člankom 26. Zakona propisano da
oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života.
Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj
nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje.
Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.
Stavkom 3. članka 26. Zakona o nasljeđivanju propisano je da
gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena, ne utječe na njezinu valjanost.
Vezano uz to postoji recentna sudska odluka Županijskog suda u Varaždinu,
Gž-223/09-2 od 22. travnja 2009., kojom je zauzeto stajalište o utjecaju vođenja postupka radi potpunog lišenja poslovne sposobnosti oporučitelja na pravnu valjanost oporuke koja je ranije sastavljena.
U obrazloženju odluke je, između ostalog, istaknuto:
„Očito je temeljni žalbeni argument da je nad oporučiteljicom provođen postupak potpunog lišenja poslovne sposobnosti, u vrijeme kada je ona sastavila (potpisala pred svjedocima) pisanu oporuku kojom je tuženici rasporedila svoju ostavinsku imovinu, na štetu tužiteljice, kao zakonske nasljednice. Vođenje postupka radi potpunog lišenja poslovne sposobnosti bez utjecaja je na pitanje pravne valjanosti oporuke, jer nikome za sastav oporuke nije potrebno odobrenje trećih osoba, pa i u slučaju kada se provodi postupak lišenja poslovne sposobnosti. Za pitanje pravne valjanosti oporuke, u konkretnom slučaju, bitno je jedino pitanje da li je oporučiteljica u vrijeme sastava oporuke bila sposobna za oporučno raspoređivanje svojom imovinom, u smislu odredbe čl. 64. ZN-a, u vezi čl. 69. ZN-a (NN, br. 52/71, 47/78 i 56/00), oko kojih okolnosti je prvostupanjski sud koncentrirao pretežni dio dokaznog postupka.“
Stoga, vođenje postupka radi potpunog lišenja poslovne sposobnosti oporučiteljice nema utjecaja na pravnu valjanost oporuke ako je ona u vrijeme sastava oporuke bila sposobna za oporučno nasljeđivanje svojom imovinom.
Takvo stajalište u skladu je s odredbom
članka 26. Zakona o nasljeđivanju koja izričito navodi da se sposobnost za rasuđivanje, kao uvjet za valjanost oporuke, na strani oporučitelja zahtijeva baš u času sastavljanja oporuke.
Da bi neka oporuka bila valjana, između ostalog, oporučitelj mora biti sposoban za njezino sastavljanje. Stoga, neće svaka oporuka biti valjana, iako pismeno doista i sadržava sastavljačevu posljednju volju. Jedno od dvojbenih pitanja koje se postavilo u praksi jest utjecaj naknadnog gubitka sposobnosti oporučitelja na valjanost ranije sastavljene oporuke.
