Ugovor o doživotnom uzdržavanju reguliran je
člancima 579. do 585. Zakona o obveznim odnosima. Tim ugovorom obvezuje se jedna ugovorna strana (davatelj uzdržavanja) doživotno uzdržavati drugu stranu ili neku treću osobu (primatelj doživotnog uzdržavanja), a druga strana izjavljuje da joj daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari ili prava odgođeno do smrti primatelja uzdržavanja.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrano je obvezni, naplatni i
strogo formalni ugovor. Predmet obveze uzdržavanja primatelja uzdržavanja mogu biti nekretnine, pokretnine ili neko prenosivo imovinsko pravo, dok se obveza davatelja uzdržavanja sastoji u raznim davanjima i činjenju radi uzdržavanja primatelja uzdržavanja. Obvezu uzdržavanja umjesto davatelja uzdržavanja označenog u ugovoru, ne može preuzeti treća osoba.
Sukladno
članku 580. Zakona o obveznim odnosima, za valjanost ovog ugovora potrebna je posebna forma - mora biti u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili solemniziran (potvrđen) od strane javnog bilježnika ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ( o javnobilježničkom aktu v.
članak 3. Zakona o javnom bilježništvu). Sudac i javni bilježnik dužni su ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na pravne posljedice njegovog zaključenja.
Cilj tako propisane forme prvenstveno je sprječavanje možebitne zloporabe, kao i zaštita trećih osoba, npr. nužnih nasljednika. Naime, ako je ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćena cjelokupna imovina primatelja uzdržavanja, nema ostavinske rasprave nakon njegove smrti, što znači da svi nasljednici neovisno o nasljednom redu ne mogu ništa potraživati od davatelja uzdržavanja odnosno otuđenjem imovine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju
gube pravo na nužni dio.
Ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, u kojem slučaju je potrebno navesti točnu oznaku nekretnine i površinu, davatelj uzdržavanja
ovlašten je zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu (
članak 581. stavak 1.).
U
članku 583. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, utvrđeno je pravo ugovornih strana da mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje.
Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju ugovorne strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv,
svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor. Prema sudskoj praksi, za opravdanost raskida nije važno je li do poremećenosti odnosa došlo krivnjom ugovornih strana, krivnjom trećega ili iz objektivnih razloga.
Nepodnošljivosti zajedničkog života kao razlogu za raskid ugovora, osim ugovornih strana mogu doprinijeti i ukućani davatelja uzdržavanja s kojima primatelj uzdržavanja mora zajedno živjeti kako bi se ugovoreno uzdržavanje uopće moglo ostvariti. Ako je ponašanje ukućana takvo da je primatelju uzdržavanja život u toj zajednici nepodnošljiv, on može tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Međutim, pravo na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju
ne pripada onoj strani čija krivnja za poremećenost odnosa ukazuje na zloporabu prava izazivanjem poremećenosti odnosa u namjeri da zajednički život postane nepodnošljiv i da se ugovor raskine (Vrhovni sud Republike Hrvatske,
Rev-961/01 od 12. lipnja 2002.).
Konačno, prema
članku 583. stavak 3., svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Tada, kao i u slučaju kada je ugovor raskinut zbog nekog drugog razloga, ali je za vrijeme njegovog trajanja primatelj uzdržavanja umjesto davatelja uzdržavanja izvršavao neku njegovu ugovornu obvezu (npr. plaćao režijske troškove za vrijeme zajedničkog života), tada primatelj uzdržavanja ima pravo od davatelja uzdržavanja tražiti naknadu takvih troškova (Županijski sud u Varaždinu,
Gž. 213/10-2 od 11. ožujka 2010.).
Napominjemo da primjenu
članka 583. Zakona o obveznim odnosima, koji uređuje raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju,
mogu zahtijevati samo ugovorne strane, a ne i osobe koje to nisu.
Zainteresirane čitatelje upućujemo da je na pravnom portalu IUS-INFO objavljen članak
Stjecanje prava vlasništva na nekretninama temeljem pravnog posla - III dio, koji sadrži dodatne informacije o ugovoru o doživotnom uzdržavanju kao i
ogledni primjer tog ugovora.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.
