c S
U središtu

Računanje rokova u radnim odnosima

24.05.2010 Tamo gdje Zakon o radu ili neki drugi zakon nije propisao računanje tijeka rokova u radnim odnosima, supsidijarno se, u skladu sa člankom 6. stavak 4. Zakona o radu, primjenjuju odredbe općih propisa obveznog prava, odnosno članak 300. Zakona o obveznim odnosima.
Računanje početka i kraja tijeka rokova u radnim odnosima Zakonom o radu (NN 149/09) nije određeno, osim što je na nekim mjestima u Zakonu određeno od kojeg se događaja računa neki rok, npr. kao u odredbi članka 113. stavak 1.: „Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza.“

Člankom 6. stavkom 4. Zakona o radu propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno Zakonom o radu ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznoga prava.

Otkazni rok je obvezni uglavak svakog ugovora o radu (članak 13. stavak 1. točka 7. Zakona o radu), pa ako je u njemu određen ili naveden odrediv otkazni rok za koji se ne zna kada točno počinje, odnosno prestaje teći, a Zakon o radu to pitanje ne uređuje, odgovor se mora potražiti u odredbama općeg propisa obveznog prava, odnosno točnije u članku 300. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje:

„(1) Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka.

(2) Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca.

(3) Ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan.

(4) Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj – posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere strana ili iz naravi ugovornog odnosa.“

Iz navedenog se zaključuje da otkazni rok od mjesec dana i dva tjedna završava onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca.

Primjerice, ako rok počinje teći 31.1. i traje mjesec dana, on, prema navedenoj odredbi, završava 28.2. (ili, ako je ta godina prijestupna, 29.2.), tako da se, a pogotovo s obzirom na činjenicu da neki mjeseci imaju 30 dana, a neki 31 dan, ne može mjesec dana računati kao 30 dana. Tek kada prema navedenom pravilu istekne mjesec dana, počinje se računati ostatak roka od, u ovom slučaju, dva tjedna, također prema članku 300. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.

Vezano uz navedeno navodimo i sudsku praksu: „Ako je ugovoreni rok od tri mjeseca počeo teći 2. listopada 1990. posljednji dan tog roka istječe 2. siječnja 1991., neovisno o tome što taj dan imenom ne odgovara danu od kojeg rok počinje teći.“ (Vrhovni sud RH, Rev-3032/1992-2 od 23. lipnja 1993.).