Pokušaj spašavanja spornog zakona

Donošenjem Zakona o igralištima za golf (u nastavku: Zakon) u prosincu 2008., Republika Hrvatska postala je jedina zemlja na svijetu koja ima takav poseban zakon.

Zakon je u javnosti podigao dosta prašine. Zelena akcija, GONG, Transparency International Hrvatska i drugi subjekti podnijeli su zahtjeve za ocjenu ustavnosti Zakona, što je, pretpostavlja se, i jedan od razloga zbog kojih se krenulo u njegove izmjene i dopune (kako ga Ustavni sud ne bi ukinuo). Na zatvorenom dijelu sjednice (15. travnja 2010.), Vlada RH usvojila je Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o igralištima za golf (u nastavku: Zakon o izmjenama i dopunama), koji je dosta različit od prvotnog Nacrta izmjena, pa se pretpostavlja da je u međuvremenu došlo do pritiska interesnih skupina da se izmjene Zakona ublaže.

Svakako je pozitivno što se predlaže brisanje odredbe prema kojoj je izgradnja golf igrališta od posebnog interesa za RH, no ostale odredbe i dalje su sporne. Također, iako je trebala biti donesena u roku od 30 dana od njegovog stupanja na snagu (1. siječnja 2009.), do danas još uvijek nije donesena uredba koja bi trebala uređivati minimalne standarde, sadržaje i uvjete za golfsko igralište, način utvrđivanja tržišne cijene, pravo građenja, način kontrole i drugo (članak 14.).

U prijedlogu izmjena i dopuna Zakona navodi se da o njegovom donošenju ovisi nastavak izgradnje golf igrališta na državnom zemljištu, s obzirom da primjena važećeg Zakona, upravo iz razloga zbog kojeg se i predlaže ovaj Zakon, još nije rezultirala okončanjem nekoliko započetih investicija, a i daljnja moguća ulaganja investitora u ovaj oblik turističke ponude ne realiziraju se, zbog čega u konačnici turizam kao strateška djelatnost hrvatskog gospodarstava ne može ostvarivati očekivani rast i razvoj. To zvuči čudno jer iz navedenog proizlazi da se kod nas golf igralište ne može realizirati bez apartmanizacije šumskog i poljoprivrednog zemljišta, dok se u npr. u susjednoj Sloveniji na golf igralištima uopće ne smiju graditi apartmani i vile. Također, prvo golf igralište realizirano je u Istri bez smještajnih kapaciteta i izgrađeno pored i radi onih već postojećih.

U odredbama Zakona o izmjenama i dopunama navodi se da su nadležna tijela Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna na odgovarajući način, a osobito planiranjem infrastrukture, podržavati razvoj izgradnje igrališta za golf, čime im se zapravo nameće obveza da o svom trošku planiraju infrastrukturu za privatni komercijalni projekt.

Ukida se minimalna veličina igrališta od 85 ha, a smanjuje se i broj potrebnih rupa za igralište s 18 na 9. Međutim, ako se smještajne kapacitete gradi radi prodaje, onda takvo malo igralište omogućava gradnju na područjima na kojima gradnja inače nije moguća, npr. poljoprivrednom i šumskom zemljištu ili zaštićenom obalnom pojasu.

Glede izmjene članka 7. stavka 2. Zakona treba napomenuti da je prema važećem Zakonu moguće etažiranje svih ugostiteljsko-turističkih građevina osim hotela, a predloženim izmjenama može se zaključiti kako se otvara prilika da neki od investitora u igralište za golf pronađu mogućnost za etažiranje čak i hotela na njihovim igralištima.

Predlaže se i brisanje članka 9. Zakona, čime bi se mogla otvoriti mogućnost da se privatne vlasnike zemljišta izvlasti u 100% ukupne površine igrališta (za razliku od dosadašnjih 20%).

Nadalje, izmijenjenim člankom 11. i dalje se omogućava jedinicama lokalne samouprave da prodaju zemljište u svom vlasništvu golf investitorima bez javnog natječaja što ostavlja prostor za korupciju (takve odredbe ne postoje, primjerice, za investitora u stambene zgrade, tvornice ili nogometno igralište, čime investitor u golf igralište ima znatno povoljniji položaj na tržištu u odnosu na ostale poduzetnike).

S obzirom na navedeno, reakcije javnosti kao i preporuku Odbora za turizam da se Zakon o golf igralištima stavi van snage i da se ne prihvate njegove izmjene i dopune, bit će zanimljivo vidjeti kakva će biti odluka Ustavnog suda u vezi podnesenih zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona te kakva će mu zapravo biti sudbina.