PTSP uzrokovan ratom najčešće se javlja kod muškaraca u ranoj odrasloj dobi. Ovisno o tome radi li si se o akutnom ili kroničnom obliku simptomi su: ponovno proživljavanje traume, izbjegavanje podražaja koji podsjećaju na traumu, pojačana razdražljivost, nesanica, bezvoljnost, povlačenje, poteškoće funkcioniranja u svim važnim životnim područjima.
Unatoč brojnim rizicima s kojima se susreću oboljeli od PTSP-a u kroničnoj fazi bolesti, ispravan pristup liječenju uvelike omogućava prevladavanje navedenih problema. Opći cilj liječenja je ponovno uspostavljanje ranije psihičke ravnoteže (stvaranje osjećaja sigurnosti i kontrole s ciljem pronalaženja smisla u životu). To se postiže multidisciplinarnim pristupom liječenju i kombinacijom psihoterapije, farmakoterapije i socioterapije.
Hrvatskoj javnosti PTSP je postao poznat nakon Domovinskog rata koji je ostavio dugoročne posljedice na hrvatsko društvo te iznimne ljudske i materijalne gubitke. Posttraumatski stresni poremećaj postao je jedna od najčešćih psihijatrijskih dijagnoza u Hrvatskoj.
Nakon završetka rata psihijatrijsku pomoć zatražilo je više od 50 000 ljudi. Ta brojka ne uključuje samo hrvatske branitelje već i obitelji, društvene skupine, grupe ljudi koje su na bilo koji način, posredno i/ili neposredno stradale u ratu i pretrpjele psihičke traume.
Nakon rata izostali su odgovarajući procesi integracije što je uzrokovalo sekundarnu traumatizaciju i pridonijelo nastanku psihosocijalnih poteškoća, obiteljskih problema, nasilja i ovisnosti kod ljudi koji su sudjelovali u ratu.
Dio pretrpljene štete Republika Hrvatska nastoji kompenzirati širokom lepezom prava i povlastica hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji. Programi pomoći financirani iz državnog proračuna uključuju novčana davanja, zdravstveno osiguranje i zaštitu, mirovinsko osiguranje, prava temeljem nezaposlenosti, stambeno zbrinjavanje i pogodnosti u obrazovnom sustavu. S obzirom na pokrivenost pravima i usporedbu s ostalim zemljama, Hrvatska ima vrlo opsežan sustav - pruža mogućnost obnove u ratu oštećenih objekata, povlastice poput prednosti pri zakupu poslovnog prostora, mogućnost dobivanja povoljnih poslovnih kredita, prava na dionice, čime im se pokušava olakšati život i integracija u društvo.
Na razini resursa tijela državne uprave potrebno je posebno izdvojiti rad Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koje je odigralo bitnu ulogu u osiguravanju dostojanstvenog života, unapređenju zdravlja i kvalitete obiteljskog života osoba oboljelih od PTSP-a. Ministarstvo smatra da je moralna obaveza države da se ratne žrtve kompenziraju i da se ratnim stradalnicima pruži svekolika podrška zbog čega provodi dva programa koja se izravno tiču branitelja s PTSP-om.
Program stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja i djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja za razdoblje od 2008. do 2011. godine teži podizanju obrazovne razine nezaposlenih hrvatskih branitelja i članova obitelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja, osposobljavanju za zanimanja za kojima postoji potreba na lokalnim tržištima rada i unapređenju njihove formalne naobrazbe sukladno novim tehnološkim zahtjevima te
Program za poboljšanje kvalitete življenja u obiteljima poginulih hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida i hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a koji ima za cilj smanjiti pojavnost sekundarne traumatizacije članova obitelji oboljelih od PTSP-a. Prema podacima Ministarstva, 30% članova obitelji proživljavaju traume uzrokovane pružanjem zahtjevne skrbi oboljelom branitelju.
Pri izlaganju resursa koji su na raspolaganju oboljelima od PTSP-a potrebno je istaknuti zalaganje i rad velikog broja stručnjaka zaposlenih u državnim institucijama zdravstvene i socijalne skrbi. S obzirom na psihijatrijsku prirodu PTSP-a, većina rada odvija se unutar psihijatrijske službe koja obuhvaća stacionare, specijalizirane psihijatrijske ustanove, ustanove za djelomičnu hospitalizaciju, zaštitne radionice, klubove liječenih bolesnika, dispanzere za mentalno zdravlje, psihijatrijske ambulante i savjetovališta za duševno zdravlje.
S pozicije socijalnog rada osobito su zanimljive specijalizirane ustanove koje uključuju izvanbolničku njegu i skrb u dnevnim bolnicama, centrima za krizna stanja, centrima za samopomoć, rehabilitacijskim kućama, psihijatrijskim naseljima, savjetovalištima za duševno zdravlje. Ovi oblici rehabilitacije predstavljaju vrlo povoljno rješenje povezivanja šire društvene zajednice i tradicionalne institucionalne psihijatrije.
Sustav zaštite hrvatskih branitelja uređen je
Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji kojim su izjednačena prava branitelja oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja s braniteljima koji su u vrijeme rata bili fizički ranjeni.
Uz osobne i obiteljske probleme, branitelji oboljeli od PTSP-a susreću se i sa socijalnim problemima od kojih su najznačajniji stigmatizacija i niska razina zaposlenosti. Za mnoge oboljele nove, sekundarne traume koje susreću u svom okružju i društvena razočaranja doprinose produbljivanju primarnih ratnih trauma. Što je razina društvene pomoći viša, intenzitet simptoma PTSP-a je niži, i obrnuto. Društvene institucije tako imaju odlučujuću ulogu u definiranju reakcija i stavova oboljelih od PTSP-a te usmjeravanju njihovih impulsa.
Nedostatna zaposlenost jednim dijelom posljedica je stigmatizacije, predrasuda i nevoljkosti poslodavaca da zaposle osobe s dijagnozom PTSP-a zbog straha od nasilja, čestih bolovanja, radne neodgovornosti i sl. (neke statistike ukazuju da čak 74 % poslodavaca u Hrvatskoj nema nikakvog iskustva u zapošljavanju invalida, dok njih 80 % ne žele zaposliti osobe s PTSP-om). Zapošljavanje osoba s PTSP-om otežava i loša gospodarska situacija opterećena krizom, visokim brojem nezaposlenih te nedostatnim resursima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje odnosno državnog sektora.
Značajan resurs u prevladavanju tih poteškoća možemo pronaći unutar civilnog sektora, udruga i klubova koje se bave osobama s PTSP-om te unutar specijaliziranih psihijatrijskih ustanova vođenih od strane interdisciplinarnih timova stručnjaka usko povezanih s lokalnom zajednicom. Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj postoje oko 922 udruge koje se bave djelovanjem u smjeru zaštite interesa i prava, promicanja i pomoći hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. U udrugama se okupljaju branitelji, njihove obitelji, udovice, prijatelji, rodbina i drugi dionici.
Glavne aktivnosti udruga branitelja su: psihosocijalna podrška i pomoć, promicanje kulturnih i zabavnih sadržaja, provođenje slobodnog vremena, socioterapija s ciljem rehabilitacije i reintegracije osoba s posttraumatskim stresnim poremećajem. Unutar udruga branitelja djeluju centri i klubovi za osobe s PTSP-om. Ovi organizacijski oblici pokazali su se vrlo učinkovitima u pružanju psihosocijalne pomoći, društvene potpore i provođenju programa i aktivnosti socioterapije.
Zapošljavanje osoba s dijagnozom PTSP-a isključivo je u nadležnosti socijalnih radnika i drugih stručnjaka zaposlenih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. S obzirom na razmjere gospodarske krize i velik broj nezaposlenih kao i ograničene resurse Zavoda, nije realno očekivati da će se djelatnici Zavoda moći zadovoljavajuće posvetiti povećanim potrebama osoba s PTSP-om.
Stoga bi akcije zapošljavanja nezaposlenih pojedinaca ove populacijske skupine trebali komplementarno provoditi i socijalni radnici zaposleni u drugim institucijama, osobito onima u kojima su dio interdisciplinarnog tima posvećenog tretmanu osoba s PTSP-om. Ne treba isključiti niti socijalne radnike zaposlene ili one koji volontiraju u udrugama, klubovima ratnih veterana i Centrima za socijalnu skrb. Svi oni mogu značajno doprinijeti zapošljavanju, a time i integraciji osoba s PTSP-om.
Pripremio: Željko Čižmek
Literatura:
- Jukić, V. (1995), Posttraumatski stresni poremećaj, U. Maučević, V. i sur. Psihijatrija (str. 583 – 588), Zagreb, Medicinska naklada
- Dobrotić, I. (2008), Sustav skrbi za branitelje iz Domovinskog rata, Revija za socijalnu politiku 15 (1).