Razvoj Zakona o vatrogastvu

Ako uzmemo u obzir činjenicu da je prvi Zakon o vatrogastvu (NN 58/93) u novijoj hrvatskoj povijesti donesen 1993. godine i mijenjan svega jedanput, 1996. godine, vidimo da se toj humanoj i nadasve stručnoj djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku i nije posvećivalo baš previše pažnje. Najvažnija promjena unesena u tadašnji zakon bila je osnivanje Hrvatske vatrogasne zajednice, krovne udruge svih vatrogasaca i mijenjanje načina financiranja vatrogasnih postrojbi.

Vidjevši da spomenuti zakon ne zadovoljava postojeće stanje, Hrvatski sabor 1. listopada 1999. godine donosi novi Zakon o vatrogastvu, koji je uz nekoliko izmjena i dopuna i danas na snazi (stupio je na snagu 23. listopada 1999., a počeo se primjenjivati 1. siječnja 2000.).

Člankom 43. financiranje redovnih djelatnosti vatrogasnih postrojbi stavljeno je iz nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova tj. državnog proračuna u nadležnost jedinica lokalne i regionalne (područne) uprave i samouprave, što je donijelo dosta problema ionako slabo opremljenim vatrogasnim postrojbama. Gradovi i općine s većim proračunima, primjerice Zagreb, mogu si priuštiti i plaćati profesionalne vatrogasce s opremom koju moraju posjedovati, dok su male općine osuđene ili na to da ovise o pomoći susjednih bolje opremljenih vatrogasnih postrojbi ili da se snalaze same kako znaju; najčešće im je jedino isplativo financijsko rješenje jačanje i ulaganje u dobrovoljna vatrogasna društva, koja odrađuju isto što i profesionalna, a kad „zagusti“, uskaču najbliža susjedna profesionalna, nadajući se da im za isto neće ispostaviti račun.

Izmjenama i dopunama Zakona iz 2001. godine propisano je oslobađanje od plaćanja PDV-a za nabavku opreme, materijala i usluga za obavljanje vatrogasne djelatnosti.

U 2003. godini uslijedile su još jedne izmjene i dopune. Među ostalim, njima se propisuje da će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj pravna osoba ako općina, grad, županija ili Grad Zagreb ne osigura sredstva za opremanje i osposobljavanje središnjih postrojbi ili društava te ostalih dobrovoljnih vatrogasnih društava sukladno Planu zaštite od požara.

Sam plan zaštite od požara općine ili grada sastoji se od grafičkog i tekstualnog dijela. Grafički dio mora sadržavati prikaz prometnica s ucrtanim pristupima objektima, sustav opskrbe vodom, prikaz glavnog energetskog i komunalnog razvoja s obilježenim ventilima, pregled broja, veličine i smještaja profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi i karte šuma na kojima su prikazani značajniji čimbenici za učinkovito gašenje. Tekstualni dio sadrži sustav uključivanja vatrogasnih postrojbi, sustav koordinacije i zapovijedanja, načine pozivanja i uključivanja energetskih i komunalnih distributera, medicinskih službi, način uključivanja HV-a ako je potrebno, slučajeve uključivanja vatrogasnih postrojbi izvan općine/grada/županije, nazive građevina u kojima se nalaze radioaktivne, eksplozivne, otrovne i druge opasne tvari, i ostalo.

Dopunama iz 2004. godine dodan je članak 58.a kojim je propisano da će Vlada RH do 30. rujna tekuće godine donijeti odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini. Zadnja Odluka objavljena je 10. veljače 2010. kada je i stupila na snagu.

Člankom 22. Zakona propisano je tko može biti dobrovoljni vatrogasac. To je osoba koja je tjelesno i duševno sposobna i koja je osposobljena za obavljanje tih poslova, sukladno Pravilniku o programu osposobljavanja i usavršavanja vatrogasnih kadrova, a što je ispravno utvrdio i Županijski sud u Varaždinu u jednoj svojoj presudi, odluka broj Gž 2027/2005-2 radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 6. listopada 2005. godine, gdje je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je prema priloženoj zdravstvenoj svjedodžbi zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova vatrogasca.

Člankom 25. profesionalnim vatrogascima priznat je beneficirani radni staž, i to 15 mjeseci za 12 mjeseci rada, a stavkom 2. istog članka takav je staž propisan i za dobrovoljnog vatrogasca kad obavlja poslove profesionalnog vatrogasca pod istim uvjetima duže od mjesec dana.

Zadnjim izmjenama i dopunama, koje su stupile na snagu 6. srpnja 2010. godine, u osnovni tekst zakona unesene su bitne izmjene.

Članak 21., koji propisuje tko sve može obavljati poslove profesionalnog vatrogasca, dopunjen je alinejom prema kojoj osoba koja se prvi put zapošljava za profesionalnog vatrogasca ne može biti starija od 30 godina. Ostali uvjeti u članku 21. stavak 1. ostali su neizmijenjeni, a ti su da osoba ima srednju stručnu spremu vatrogasnog usmjerenja odnosno drugog smjera, pod uvjetom da u roku dvije godine od prijama u radni odnos završi prekvalifikaciju, da je tjelesno i duševno sposobna za obavljanje vatrogasne djelatnosti, i da nije kažnjavana za kaznena djela protiv imovine, opće sigurnosti ljudi i imovine te službene dužnosti.

Novim člankom 25.a uređeno je radno vrijeme profesionalnih vatrogasaca. Prijašnje radno vrijeme po sistemu 12–24–12– 48 sati novim je Zakonom o radu (članak 43.) vraćeno na osmosatno dnevno radno vrijeme, što struka nije prihvatila s odobravanjem. Sada se ovim izmjenama dopustilo da, a radi održavanja operativne pripravnosti vatrogasaca, gašenja požara, spašavanja ljudi i imovine, dužina trajanja rada profesionalnih vatrogasaca može biti duža od osam sati u razdoblju od 24 sata u kojem radi noću, ali se mora pri organizaciji noćnog rada i rada u smjeni osigurati dnevni odmor u neprekidnom trajanju od minimalno dvanaest sati.

Kad vodi intervenciju, zapovjednik ima javne ovlasti, koje su prilično široke, a uključuju (članak 34.):

1. ulaziti u dom bez privole stanara, ako se otklanja izravna ozbiljna opasnost za život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega

2. zabraniti promet vozila i pristup nepozvanim osobama u blizini mjesta intervencije do dolaska policije

3. pozvati policiju glede osiguranja mjesta događaja te poduzimati druge potrebne mjere radi sprječavanja nastajanja štetnih posljedica

4. izmjestiti osobe i ukloniti stvari iz susjednih građevina koje su ugrožene nastalim događajem

5. prekinuti dovod električne energije i plina

6. djelomično ili potpuno ograničiti dovod vode potrošačima u zoni pojave požara ili čitavom naselju, radi osiguranja potrebne količine vode za gašenje požara

7. koristiti vodu iz svih izvora, bez obzira kome pripadaju, bez plaćanja naknade

8. djelomičnog ili potpunog rušenja građevina preko koje bi se požar mogao širiti, ako se širenje požara ne može spriječiti na drugi način

9. poslužiti se tuđim prometnim sredstvima radi prijevoza osoba stradalih u događaju u najbližu zdravstvenu ustanovu, ili radi prijevoza osoba na mjesto događaja.

Upravni i inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona i podzakonskih propisa, te radom vatrogasnih postrojbi obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova. Stručni nadzor pak obavlja glavni vatrogasni zapovjednik, njegov zamjenik i pomoćnici.

Sredstva za financiranje redovne djelatnosti vatrogasnih postrojbi osiguravaju se u proračunima jedinica lokalne i regionalne samouprave, osim onih u gospodarstvu, koje financira osnivač. Ono što oni moraju izdvojiti za vatrogastvo, propisano je člankom 45., i to ovisi o visini proračuna.

Tako jedinica s proračunom do 5 milijuna kuna izdvaja 5% sredstava, a svakim povećanjem proračunskih sredstava za milijun kuna to se izdvajanje smanjuje za 0,1% do 25 milijuna kuna ukupne vrijednosti proračuna; jedinica s proračunom od 25 milijuna kuna izdvaja 3%, a povećanjem proračunskih sredstava za 2 milijuna izdvajanje se smanjuje za 0,1 do 45 milijuna kuna ukupne vrijednosti proračuna; i konačno, jedinica s proračunom od 45 milijuna kuna izdvaja 2%, a svakim povećanjem za 10 milijuna izdvajanje se smanjuje za 0,1%, s time da smanjenje ne može biti manje od 1% ukupnih proračunskih sredstava. Ista se uplaćuju na žiro-račune vatrogasnih zajednica općina, gradova ili županija, a gdje one nisu osnovane, na žiro-račune dobrovoljnih vatrogasnih društava. Također, društva za osiguranje izdvajaju u visini 5% od premije osiguranja od požara.

Je li zakonodavac uspio uskladiti stvarno stanje na terenu s ovim posljednjim izmjenama Zakona i time postigao ono što je želio, pokazat će vrijeme. U međuvremenu, ako će biti potrebno, po dobroj staroj recepturi, uvijek se može uskočiti nekim „vatrogasnim mjerama“.

Pripremio: vatrogasni časnik Renato Podbojec, dipl.iur.