Zakonom o azilu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2008., propisuju se načela, uvjeti i postupak za odobravanje azila, odobravanje supsidijarne zaštite, odobravanje privremene zaštite, status, prava i obveze tražitelja azila, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom, stranaca pod privremenom zaštitom te uvjeti i postupak za poništenje i prestanak azila, supsidijarne i privremene zaštite. Na temelju njega doneseni su podzakonski akti koji detaljnije reguliraju područje azila, kao npr.
Pravilnik o obrascima i zbirkama podataka u postupku azila,
Pravilnik o načinu provođenja programa i provjeri znanja tražitelja azila, azilanata, stranaca pod privremenom zaštitom i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, radi pristupa obrazovnom sustavu Republike Hrvatske,
Odluka o Programu hrvatskog jezika, povijesti i kulture za tražitelje azila i azilante i dr.
Izmjene i dopune u velikoj mjeri mijenjaju postojeći Zakon te se već na samom početku u članku 2. većini pojmova daju nove definicije. Jedna od većih promjena svakako je da će azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom imati prebivalište, umjesto dosadašnjeg propisanog boravišta (
članak 52.).
U Republici Hrvatskoj azil će se odobriti strancu koji se ne nalazi u zemlji svog državljanstva ili osobi bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje uobičajenog boravišta, a koja se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može, ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje (
članak 4.).
Članak 7. kojim se uređuje tzv. supsidijarna zaštita, izmijenjen je radi potpunog usklađivanja s Direktivom Vijeća 2004/83/EZ. Takva zaštita odobrit će se strancu koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila, a za kojeg postoje opravdani razlozi (a ne više konkretna opasnost) koji ukazuju da će se, ukoliko se vrati u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i kojoj nije u mogućnosti ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.
O zahtjevu za azil odlučivat će Ministarstvo unutarnjih poslova (
članak 12.). Također su izmijenjeni članci kojima se uređuje nadležnost, financiranje i sastav Povjerenstva za azil. Predloženo je da se kao drugostupanjsko tijelo odredi Upravni sud, što će biti provedivo tek nakon stupanja na snagu
Zakona o upravnim sporovima, 1. siječnja 2012. Do tada će tu ulogu provoditi Povjerenstvo za azil, ali u izmijenjenom sastavu. Naime, predloženo je da se Povjerenstvo proširi za još jednog člana (ukupno predsjednik i 5 članova,) tako da bi sada 2 člana bila iz tijela sudbene vlasti (
članak 14.).
Maloljetnim tražiteljima azila morat će se osigurati pristup školovanju u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za azil (odnosno godine dana ako se procijeni da maloljetni tražitelj azila ne poznaje dovoljno hrvatski jezik za uključenje u redovnu nastavu).
Izmijenjen je
članak 34. Zakona kojim se propisuje besplatna pravna pomoć tražiteljima azila odnosno izmijenjeno je tijelo pred kojim tražitelj azila ima pravo na besplatnu pravnu pomoć, tko je može pružati te pod kojim uvjetima tražitelj azila nema pravo na besplatnu pravnu pomoć. Brisan je dio odredbe koji je propisivao da pravo na besplatnu pravnu pomoć nema tražitelj azila za kojeg se na temelju činjenica utvrđenih u postupku može procijeniti da nema izgleda za uspjeh u postupku, budući da je navedeni uvjet teško utvrditi, a takav uvjet nije niti u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava.
Pravo na smještaj azilanta i stranca sa supsidijarnom zaštitom produžuje se sa 12 mjeseci na 2 godine, od dana izvršnosti odluke kojom se odobrava azil odnosno supsidijarna zaštita (
članak 42.). Naime, uvidjelo se da period od godine dana nije bio dovoljan da se stranac integrira u hrvatsko društvo, pronađe posao i samostalno se uzdržava.
Azilantima je omogućen rad u Republici Hrvatskoj bez radne i poslovne dozvole, dakle izjednačavaju se u pravima na rad s hrvatskim državljanima (
članak 43.). Također se izjednačavaju u pravima s hrvatskim državljanima i kad je riječ o pravu na zdravstvenu zaštitu, kao i o pravu na obrazovanje odraslih.
Što se tiče postupka za donošenje odluke o azilu, dopunjena je i izmijenjena odredba
članka 53. te je propisana obveza da se zahtjev za azil podnosi usmeno na zapisnik, kako bi svaki tražitelj azila imao mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima vezanim za njegov zahtjev i u onim slučajevima kada ne postoji obveza saslušanja. Izmijenjen je
članak 56. stavak 1. te su propisani uvjeti i načini donošenja odluke u ubrzanom postupku na temelju činjenica i okolnosti utvrđenih u postupku. Protiv odluka Ministarstva unutarnjih poslova tužba se podnosi upravnom sudu u rokovima koji su kraći od rokova u redovnom postupku kako se ne bi narušila načela učinkovitosti i ekonomičnosti propisana
Zakonom o općem upravnom postupku (članak 10.).
Dodana je nova odredba
članka 70a. kojom su tražitelji azila, azilanti te stranci pod supsidijarnom i privremenom zaštitom oslobođeni snošenja troškova postupka pred upravnim sudom kako bi se osiguralo pravo na pošteno suđenje u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.
Predložene izmjene i dopune Zakona o azilu dosta su opsežne, stoga su ovdje navedene samo one značajnije.
Zaključno,
Zakon o azilu sada je usklađen s Direktivom 2004/83/EZ u odredbama o isključenju azila i supsidijarne zaštite, djelima proganjanja, pružateljima zaštite, načelu „sur place“ i dokaznom postupku. Stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na integraciju u hrvatsko društvo te je proširen opseg prava zdravstvene zaštite, prava na obrazovanje i rad stranaca pod supsidijarnom zaštitom. Odredbe koje propisuju postupak odobravanja i prestanka azila ili supsidijarne zaštite usklađene su s Direktivom 2005/85/EZ, između ostalog: ubrzani postupak, postupak na granici ili tranzitnom prostoru, očito neutemeljeni zahtjevi te saslušanje tražitelja azila i mogućnost izostavljanja saslušanja.
Ograničenje kretanja tražiteljima azila usklađeno je s navedenim Direktivama, kao i presudama Europskog suda za ljudska prava te su odredbe o ograničenju kretanja usuglašene s odredbama
Zakona o strancima. Institut privremene zaštite usklađen je s Direktivom 2001/55/EZ, odnosno temeljitije je definiran postupak dodjeljivanja privremene zaštite te razlozi za njezin prestanak.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o azilu na snagu stupa 22. srpnja 2010., osim pojedinih članaka koji stupaju na snagu 1. siječnja 2012. te članaka koji stupaju na snagu na dan pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Pripremila: Karla Štingl, dipl. iur.
