Člankom 88. Zakona o radu (NN 149/09) propisano je da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. Nadalje, radnik ne može navedenu suglasnost dati prije nastanka potraživanja.
Navedena odredba se, nesumnjivo, odnosi na zabranu prijeboja u radnopravnom, izvanprocesnom odnosu između poslodavca i radnika. No, odnosi li se ona i na procesni odnos, odnosno je li navedeni prijeboj zabranjen i u parnici? Odgovor na to pitanje dala je sudska praksa, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj
Revr 893/07-2 od 21. travnja 2009.
U tom predmetu temeljno pitanje odnosi se na doseg primjene zabrane prijeboja prema odredbi
članka 87. Zakona o radu (NN 8/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – u nastavku: ZR), koji odgovara današnjem
članku 88. Zakona o radu (NN 149/09).
Naime, revident u navedenom predmetu smatra
da se odredba članka 87. ZR-a ne može primijeniti na procesnopravnu kompenzaciju – već samo u slučaju građanskopravne kompenzacije. Revident ne osporava postojanje potraživanja tužitelja, već jedino prigovara da se odredba članka 87. ZR-a ne može primijeniti u slučaju kad je riječ o prigovoru radi prebijanja istaknutog radi procesnopravne kompenzacije – prebijanje izvršeno konstitutivnom odlukom suda.
Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZR-a poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
Jedno od temeljnih prava radnika iz radnog odnosa je pravo na plaću za obavljeni rad (
članak 3. ZR-a), a omogućava radniku da svoje svakodnevne egzistencijalne potrebe ostvaruje iz radnog odnosa.
Zbog toga se zabrana prijeboja u smislu članka 87. stavak 1. ZR-a odnosi kako na građanskopravnu tako i na procesnopravnu kompenzaciju.
Kad bi se prihvatilo stajalište revidenta, tada bi se u potpunosti izgubili cilj i svrha postojanja navedene zakonske odredbe (o tome govori već i sam naslov iznad navedene zakonske odredbe – zabrana prijeboja) i poslodavac bi uvijek imao mogućnost uskratiti radniku njegovo temeljno pravo za slučaj da smatra osnovanim neko svoje potraživanje prema radniku.
Naravno, to ne znači da poslodavac ne može svoje potraživanje ostvarivati redovnim putem, već samo da ne može uskratiti isplatu plaće ili naknade plaće radniku zbog postojanja nekog svog potraživanja – bilo izjavom o prijeboju, bilo isticanjem prigovora radi prebijanja u postupku pred sudom.
Prema tome, u konkretnom slučaju niti tuženik kao poslodavac ne može osnovano isticati prigovor radi prebijanja u predmetnom sporu.
