Novi Zakon o turističkom zemljištu

U postupku pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća ostalo je otvoreno pitanje uređenja vlasničkopravnih odnosa na građevinskom zemljištu koje u postupku pretvorbe i privatizacije nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala navedenih pravnih subjekata. Sveukupna površina takvog zemljišta, prema procjeni Ministarstva pravosuđa, iznosi cca 100.000.000 m2.

Nesređeno vlasničkopravno stanje osobito se odražava na turističko zemljište koje se nalazi u posjedu ili na korištenju gospodarskih subjekata iz oblasti turizma (kampovi, turistička zemljišta na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja itd.). Naime, neizvjesnost oko njihovog vlasništva i korištenja bez valjanog pravnog temelja onemogućava turističkim subjektima investicijska ulaganja u te nekretnine, kao i sklapanje pravnih poslova u vezi korištenja tog zemljišta s drugim pravnim osobama (zakup).

Zbog toga se ovim Zakonom uređuju sljedeća pitanja:

- određuje se koje se zemljište smatra turističkim i neprocijenjenim građevinskim zemljištem (članak 2.)

- utvrđuje se titular vlasništva nad turističkim zemljištem, zavisno o namjeni zemljišta, i to posebno na zemljištu u kampovima i posebno na zemljištu na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja (članak 6., članak 18.)

- određuju se i titulari vlasništva, odnosno suvlasništva, a vezano uz opseg procjene vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe (u dijelu ili u cijelosti), zemljišta i građevina

- uređuje se koncesija na zahtjev trgovačkog društva na zemljištu u kampovima i na pomorskom dobru, te utvrđuju pravni subjekti prema kojima postoji obveza uplate koncesijske naknade (članak 8.-17.)

- utvrđuje se pravo i uvjeti za naturalni povrat oduzetog zemljišta prijašnjim vlasnicima koji su pravodobno podnijeli zahtjev za povrat toga zemljišta, sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, ako navedeno zemljište nije privedeno namjeni za koju je oduzeto odnosno, ako se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ne koristi za namjenu za koju je oduzeto (članak 31. i članak 32.).

Zakonom je određeno da je u vlasništvu Republike Hrvatske turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe (članak 6. stavak 1.).

Turističko zemljište, odnosno građevine u kampovima čija je vrijednost u dijelu procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, suvlasništvo je Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine (članak 6. stavak 2.). Trgovačko društvo koje je suvlasnik nekretnine može podnijeti zahtjev za dobivanje koncesije na suvlasničkom dijelu Republike Hrvatske za korištenje kampa na rok najdulje do 50 godina za što je dužno plaćati naknadu za koncesiju (članak 8.).

Zahtjev za dobivanje ove koncesije podnosi se Vladi Republike Hrvatske putem ministarstva nadležnog za turizam u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Važno je napomenuti da ako trgovačko društvo u navedenom roku ne podnese zahtjev za dobivanje koncesije, koncesija se više ne može dati na temelju zahtjeva, a Vlada Republike Hrvatske raspisat će natječaj za davanje koncesije (članak 11. stavak 3.).

Naknada za koncesiju dijeli se na način da 60% pripada Republici Hrvatskoj, koja se uplaćuje u Fond za turizam, a preostalih 40% jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijem se području nalazi kamp svakome u jednakim dijelovima, koja se uplaćuje u njihove proračune (članak 15.). Način na koji koncesija prestaje te uvjeti pod kojima Republika Hrvatska ima pravo jednostranog raskida ugovora o koncesiji, propisani su člancima 16. i 17 Zakona.

Što se tiče turističkog zemljišta na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja, Zakonom je utvrđeno da je trgovačko društvo vlasnik građevine i zemljišta ispod građevine u slučajevima kada je u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća procijenjena samo vrijednost građevina bez zemljišta (članak 18.). Također, trgovačko društvo vlasnik je i procijenjenog zemljišta i građevine u slučajevima kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije procijenjena vrijednost građevine i dio zemljišne čestice na kojoj je izgrađena građevina, ali u postupku pretvorbe nije formirana posebna zemljišna čestica procijenjenog zemljišta.

Preostalo turističko zemljište, na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala, vlasništvo je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to zemljište (članak 20.). Odredbom članka 21. propisana je zabrana raspolaganja na tom zemljištu, ali dana je mogućnost jedinici lokalne samouprave davanja koncesije i osnivanja prava građenja na njemu, sukladno dokumentima prostornog uređenja. Jedinica lokalne samouprave može prenijeti pravo vlasništva na Republiku Hrvatsku bez naknade, a propisana je i obaveza da jedinica lokalne samouprave proda navedeno zemljište trgovačkom društvu, na njegov zahtjev, ali samo u površini koja je nužna za redovnu uporabu građevine i to po tržišnoj cijeni.

Vlasnici objekata i uređaja komunalne i druge infrastrukture na turističkom zemljištu iz članka 20. Zakona stječu pravo služnosti korištenja i održavanja tih objekata i uređaja bez obveze plaćanja naknade (članak 30.).

Člankom 27. uređuje se način formiranja oblika i veličine z.k. čestica iz članaka 18., 19., 25. i 26., nadležno tijelo za provođenje akta o parcelaciji zemljišta, obveznici podnošenja zahtjeva te isprave koje se prilažu uz zahtjev. Tijelo nadležno za vođenje postupka po službenoj dužnosti izvršava zabilježbu provođenja postupka u zemljišnim ili drugim javnim knjigama.

U prijelaznim i završnim odredbama (članak 33.) određena je primjena ovoga Zakona na postupke pokrenute po članku 47. Zakona o privatizaciji, a za nekretnine za koje nije donijeto konačno rješenje.

Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.