Suvlasnici za vrijeme trajanja zajednice mogu slobodno i dogovorno uređivati svoje odnose. Odnosi se to i na posjedovanje cijele nekretnine.
No, makar za trajanja suvlasničke zajednice odnosi suvlasnika bili idilični, problemi mogu nastati onda kada jedan od suvlasnika umre pa njegov dio naslijedi druga osoba (ili druge osobe), koje ne poštuju i ne priznaju raniji dogovor suvlasnika o korištenju cijele nekretnine. Problem će zasigurno otežati nepostojanje pisanog traga o tom sporazumu.
Postavlja se pitanje obvezuje li nasljednike pokojnog suvlasnika postojeći sporazum o načinu korištenja (posjedovanja) cijele suvlasničke nekretnine.
Treba istaknuti da je
člankom 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima, a kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.
Što se uređivanja prava na posjed nekretnine tiče,
člankom 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.
Donošenje takve odluke posao je redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome.
Suvlasnici odlučuju očitovanjima svoje volje. Ona mogu biti u bilo kojem obliku, ako se na temelju njihovog sporazuma ili zakona ne traži za valjanost odluke da volja bude očitovana baš u nekom određenom obliku (kao što je to propisano
Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za donošenje odluka redovite i izvanredne uprave tzv. etažnih vlasnika, a u vezi pitanja koja se tiču upravljanja cijelom nekretninom).
Ako se utvrdi da sporazum o korištenju nekretnine postoji (bilo pisani bilo usmeni, iako će postojanje usmenog sporazuma biti teže utvrditi), takav bi sporazum kao obveznopravni akt obvezivao i nasljednike suvlasnika (kao njihove singularne sukcesore) koji su ga sklopili, a važio bi sve dok se novom odlukom stara odluka ne izmijeni ili ne opozove.
