Članak 64. Zakona o zaštiti na radu propisuje da je zabranjeno uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore.
Nadalje je istim člankom propisano da je poslodavac dužan prikladnim mjerama provoditi zabranu uzimanja alkoholnih pića i sprječavati zloporabu sredstava ovisnosti na radnom mjestu. Prikladne mjere taksativno su navedene u
stavku 3. članak 64. navedenog Zakona.
Za nepostupanje prema odredbama iz članka 64. Zakona o zaštiti na radu predviđene su novčane kazne. Tako je
člankom 110. propisano da će se novčanom kaznom od 10.000 do 20.000 kuna kazniti za prekršaj poslodavac ako ne spriječi uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore.
Također, istim je člankom propisano da će se za navedeni prekršaj kazniti odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom od 3.000 do 10.000 kuna, a u slučaju ponavljanja prekršaja kaznit će se poslodavac te odgovorna osoba pravne osobe u dvostrukom iznosu.
Nadalje,
člankom 112. Zakona o zaštiti na radu propisano je da će se novčanom kaznom od 100 kuna kazniti za prekršaj na licu mjesta radnik ako unosi i uživa alkohol za vrijeme rada ili ako obavlja rad dok je pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti. Za taj prekršaj kaznit će se i neposredno nadređena odgovorna osoba novčanom kaznom od 500,00 kuna.
Dakle, iz navedenih odredaba
Zakona o zaštiti na radu nedvojbeno proizlazi zaključak da je na radnom mjestu zabranjeno ne samo pijenje alkoholnih pića, već i unošenje takvih pića u radne prostore, bez obzira na to što se alkohol tamo nije i pio.
Navedene odredbe o zabrani unošenja alkohola u radne prostore, kao i kazne za nepoštovanje te zabrane, propisane sa svrhom da se radi učinkovitosti poslovanja alkohol apsolutno ukloni iz radnih prostora, bez obzira na to pio se on ili ne. Na taj način sprječava se bilo kakva pomisao na alkohol, ne potencira se između radnika uživanje alkoholnih pića na radnom mjestu, odnosno radnike se ne stavlja u iskušenje da popiju čak i onda kada to možda nisu niti mislili, odnosno planirali.
Pritom se postavlja pitanje bi li inspektor rada dosljedno provodio Zakon i njegove kaznene odredbe ako bi, primjerice, u radnim prostorijama bilo zatečeno nekoliko neotvorenih boca piva pored radnog stola radnika, koje je on kupio za vrijeme stanke (pauze), a s namjerom da ih odnese kući i uporabi za popodnevni roštilj (nije, naime, rijetkost da radnici pauzu koriste i za kupnju potrebnih namirnica za kućanstvo, kako to ne bi morali, zbog uštede vremena, obavljati poslije radnog vremena).