Veća sloboda nastavnicima, drukčija pravila provođenja usmenih i pisanih ispita, uvođenje vremenika te promjene u pristupu ocjenjivanja, samo su neke od novosti koje se uvode novim Pravilnikom o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi.
Praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika u osnovnim i srednjim školama do sada je bilo regulirano Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi iz 1995. godine. Stručnjaci ističu da praćenje i ocjenjivanje učenikova razvoja nije samo ocjenjivanje završnog rezultata već je to kontinuirani proces tijekom kojeg učenik sazrijeva. Pri tome učitelj ili nastavnik određuje razinu postignuća u svladavanju znanja, vještina i kompetencija učenika, procjenjuje koliko su ostvareni ciljevi odgojno obrazovnog rada i tu procjenu izražava brojčano, bodovno ili opisno (Biasiol-Babić, 2009: 207).
Iz navedenog je jasno da su upravo učitelji i nastavnici najkompetentnije osobe za planiranje, određivanje kriterija i izbora metoda te provedbu i nadzor ocjenjivanja učenika. Na toj pretpostavci počivaju i odredbe članka 3. novog Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi koji je stupio na snagu 29. rujna 2010.
Vrednovanje učenika s teškoćama u razvoju zahtjeva određene prilagodbe nastavnog kurikuluma, strategija, tehnika podučavanja, pristupa i sl. Potrebno je osigurati primjerene programe i oblike pomoći u skladu sa sposobnostima učenika te tehnička i rehabilitacijska pomagala. Ključno je da obrazovni programi budu prilagođeni učenicima, njihovim mogućnostima i potrebama te da na provedbi istih sudjeluje tim stručnjaka sastavljen od nastavnika, defektologa, pedagoga i drugih stručnjaka (Biasiol-Babić, 2009: 215).
Pohvalno je što novi Pravilnik, za razliku od starog, sadrži zasebne odredbe o elementima vrednovanja učenika s teškoćama (članak 5.). Naglasak je na aktivnom sudjelovanju učenika u nastavi, izvannastavnim aktivnostima, razvoju samopouzdanja i osjećaja napredovanja kako bi učenik kvalitetno iskoristio očuvane sposobnosti i razvio nove. Pretpostavke za navedeno jesu primjereni nastavni kurikulum, suradnja sa stručnim timom te provjeravanje kompetencija učenika oblikom u kojemu mu njegova teškoća najmanje smeta.
Pravilnik uvodi novine i u područje usmenih odnosno pisanih provjera znanja. Učitelj može na početku nastavne godine provesti uvodno ili inicijalno provjeravanje kako bi dobio uvid u postignutu razinu kompetencija učenika (članak 6.). Usmeni ispit ne smije trajati duže od deset minuta po učeniku (članak 7.). S druge strane, pisane provjere znanja podijeljene su na one kratke do 15 minuta (tzv. blic testove) te na uobičajne koje mogu trajati duže. U jednom danu učenik može pisati samo jednu pisanu provjeru, a u jednom tjednu najviše četiri pisane provjere. To znači jednu pisanu provjeru više nego dosada (članak 8.).
Učenici će ubuduće već na početku školske godine imati uvid u datume održavanja pojedinih pisanih provjera odnosno ispita. Svaka škola dužna je sastaviti vremenik pisanih provjera znanja za tekuću školsku godinu. Vremenik se sastoji od popisa razrednih odjela i kalendara nastavnih dana te upisanih planiranih pisanih provjera. Izrađen je prema izvedbenom nastavnom planu i programu i rasporedu sati pojedinih razrednih odjela. Škola ima dužnost javno ga objaviti na oglasnoj ploči ili mrežnoj stranici škole (članak 10.). Svakako dobra vijest za učenike, međutim javno obznanjivanje datuma provođenja pojedinih ispita može pogodovati slabljenju usvajanja navike kontinuiranog učenja te razvoju tzv. kampanjskog učenja.
Kako bi se izbjegle slabosti u ocjenjivanju, potrebno je pridržavati se određenih načela poput načela poštovanja učenikove osobnosti, načela objektivnosti i načela javnosti (Biasiol-Babić, 2009: 208). Ova načela pronašla su svoju praktičnu primjenu u članku 12. Pravilnika koji propisuje da svi elementi i kriteriji ocjenjivanja moraju biti javno obznanjeni učenicima početkom školske godine. O ocjeni iz vladanja razrednik više ne odlučuje samostalno već u tome sudjeluje i cijelo razredno vijeće (članak 15.). U nadležnom ministarstvu ističu da se time uklanja mogućnost neopravdanog kažnjavanja odnosno nagrađivanja bilo kojeg učenika.
Značajnu novinu u područje ocjenjivanja uvodi članak 11. koji propisuje da zaključna ocjena iz pojedinog nastavnog predmeta više ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine upisanih ocjena, osobito ako je učenik pokazao napredak u drugom polugodištu.
Roditelji više nemaju mogućnost zahtijevati preispitivanje zaključne ocjene iz pojedinog predmeta. Također, gube pravo skupnog prigovora na sustav ocjenjivanja pojedinog nastavnika. Roditelji mogu uputiti pisane i usmene predstavke ravnatelju ili vijeću roditelja. Putem razrednika nudi im se mogućnost izravnog razgovora s pojedinim predmetnim nastavnicima. S druge strane, razrednici više nisu dužni posebno pisano obavještavati roditelje koji ne dolaze na roditeljske sastanke ili informacije o mogućem lošem uspjehu njihove djece (članak 14.).
Učiteljica jedne zagrebačke osnovne škole s kojom smo razgovarali za IUS-INFO, smatra da je ovakvo rješenje pozitivno jer, kako kaže, roditelji moraju znati da su upravo oni dužni brinuti se za svoju djecu. Naša sugovornica osvrnula se i na druga područja koja regulira novi Pravilnik. Mišljenja je da uvođenje vremenika ne pogoduje razvoju kampanjskog učenja. Naime, učitelji još uvijek imaju pravo provoditi usmeno provjeravanje znanja bez prethodne najave. Uz to, smatra da će vremenik pridonijeti većoj odgovornosti nastavnika u planiranju nastavnih aktivnosti i programa.
Odredbe Pravilnika o ocjeni iz vladanja učenika ocijenila je nepotpunima: „Bilo je govora o tome da će se ocjena iz vladanja upisivati u završnu svjedodžbu osnovne škole s kojom se učenik upisuje u srednju školu, međutim to nije zaživjelo. Budući da nema jasnih nagrada odnosno sankcija, učenici ocjenu vladanja ne doživljavaju važnom za njihovo osnovnoškolsko postignuće. Ponekad se i mi nastavnici pitamo čemu ta ocjena služi, zašto je uopće upisivati?“
Naša sugovornica ističe da vladanje i discipliniranje učenika posljednjih godina predstavlja sve veći problem za učitelje i školu. Disciplinske mjere često puta dolaze prekasno ili ne dolaze uopće zbog dugotrajnih procedura i problema spore birokracije. Učitelji sve češće postaju žrtve internetskog nasilja osobito onog verbalnog koje se odvija putem javnih medija npr. Facebooka. Ističe da su neke njezine kolegice bile izložene snažnom verbalnom nasilju na Facebooku od strane učenika škole. Kako kaže, brojni su nastavnici zatražili pomoć od sindikata da ih zaštiti od takvog oblika nasilja. Ovaj bi Pravilnik svakako bio potpuniji da sadrži upute o postupanju i u takvim slučajevima, zaključuje učiteljica.
Kao pozitivnu novost istaknula je ukidanje mogućnosti roditeljima da zahtijevaju preispitivanje zaključne ocjene iz pojedinog predmeta te ukidanje organiziranja roditeljskih sastanaka i individualnih informativnih razgovora u posljednjem tjednu prije završetka nastavne godine. Razloge za takav stav pronalazi u činjenici što su u tom periodu pojedini roditelji inzistiranjem na boljoj ocjeni svoje djece opterećivali nastavnike i to većinom roditelji koji tijekom nastavne godine nisu niti dolazili informirati se o školskom uspjehu ili neuspjehu svoje djece.
Pripremio: Željko Čižmek, univ. bacc. act. soc.
Literatura:
Biasiol-Babić, R. (2009). Vrednovanje i ocjenjivanje s posebnim osvrtom na učenike s teškoćama u razvoju integrirane u redovni sustav odgoja i obrazovanja. Metodički obzori 4 (1-2) (str. 207-219).