Dana 1. lipnja 2010. godine na snagu je stupio Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 66/10), kojim je, na temelju članka 298. stavak 4. Zakona o radu, stavljen izvan snage dugovječni Zakon o evidencijama u oblasti rada.
Navedeni Pravilnik, donesen u sklopu usklađivanja hrvatskog radnog zakonodavstva s europskim, prema kojem se svakodnevno, od 1. lipnja 2010. mora ispunjavati 18 stavki, uzbunio je hrvatske poslodavce. Premda dio tvrtki ima postojeće softverske obrasce za tu evidenciju, novi je Pravilnik opterećen detaljima pa poslodavci svakodnevno i za svakog radnika moraju ispunjavati rubrike o početku i kraju radnog vremena, ukupnom broju radnih sati, broju sati u zastoju, na bolovanju i na radu nedjeljom te sati provedenih u pripravnosti, na terenskom radu kao i brojne druge stavke.
Poslodavci smatraju da je Pravilnik previše birokratiziran, te da će ih, osim vremenski, dodatno opteretiti i financijski.
Od samog početka primjene navedenog Pravilnika, poslodavci upozoravaju na činjenicu da je primjena prekomplicirana i prezahtjevna posebno s obzirom na odredbu članka 9. kojom je propisano da je poslodavac dužan evidenciju o radnom vremenu voditi po razdobljima isplate plaće i naknade plaće, a mora se voditi uredno, razumljivo i ažurno na završetku radnog dana radnika. U slučaju da neki od tih podataka nije poznat na kraju radnog dana radnika, poslodavac je dužan isti evidentirati odmah po saznanju toga podatka.
Bitno je naglasiti da u stvarnom životu vrlo često dolazi do problema u kašnjenju dostave podataka od strane samih radnika, primjerice kod dostave doznaka za bolovanje, kao i situacija u kojima je radnik odsutan i javi se poslodavcu, ali tek naknadno s poslodavcem definira osnovu odsustva (godišnji odmor, plaćeni dopust i sl.). Na žalost, to su situacije koje se svakodnevno događaju, a odgovornost za vođenje evidencije je na poslodavcu (vidjeti http://www.poslovni.hr/vijesti/problemi-s-pravilnikom-o-radnom-vremenu-158080.aspx).
Osim toga, obveze vođenja evidencije o radnom vremenu nametnute Pravilnikom, veće poslovne subjekte dovode do toga da moraju angažirati dodatna sredstva i radnike, čija bi zadaća bila samo ta da vode propisane evidencije. Naime, prema odredbama Pravilnika evidencije o radnom vremenu radnika moraju se voditi svakodnevno, pa jedna tvrtka koja zapošljava npr. 200 ljudi mora, pored ovakvog stanja stvari, imati radnika koji će cijeli dan samo popunjavati evidencije o radnom vremenu. Problem bi, dakle, bio uvelike manji kada bi poslodavci to morali činiti mjesečno, a ne dnevno.
Također, u primjeni Pravilnika pojavio se niz pitanja o načinu evidentiranja. Samo neka od tih pitanja su: 1) mora li poslodavac propisane evidencije voditi samo za radnike zaposlene nakon 1. lipnja 2010. ili i za zatečene? 2) kako evidentirati sate provedene na službenom putu? 3) kako evidentirati sate bolovanja ili godišnjeg odmora radnika koji po redovitom rasporedu radnog vremena radi u turnusima 12-24-12-48? 4) kako evidentirati u evidenciji stanku koju radnik koristi u tijeku radnog vremena? itd.
Na neka od tih pitanja pokušavaju odgovoriti određeni stručni napisi (npr. vidjeti: mr. sc. Marija Zuber – „Primjena novih propisa o evidenciji radnika, radnog vremena i sadržaju obračuna plaće“, Računovodstvo i financije, rujan 2010.) i razni stručni skupovi koji su se bavili materijom novih podzakonskih akata Zakona o radu.
Za nadati se je da će uskoro donijeti primjerene izmjene navedenog Pravilnika, kako bi se poslodavce rasteretilo od ove zahtjevne birokracije tako da se oni ponovo mogu posvetiti svojoj primarnoj zadaći – radu i poduzetništvu.