c S
U središtu

Obvezatnost pravnih stajališta Ustavnog suda

22.10.2010 Sukladno članku 31. i 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, sudovi su obvezni poštovati pravna stajališta Ustavnog suda i uvažavati ustavnosudskom praksom ustanovljene obvezujuće pravne standarde u odnosu na zaštitu ljudskih prava.

U odluci broj U-III-203/2007 od 12. svibnja 2010. Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio je tužbu koju je podnositelj podnio protiv presude Županijskog suda u P. broj: Gž-3609/06-3 od 11. prosinca 2006., a kojom je prihvaćena žalba tužene, Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, te je preinačena presuda Općinskog suda u P. broj: P-1159/00-15 od 27. veljače 2001. na način da se odbija tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe (tužitelja u parničnom postupku radi otkupa tzv. državnog stana).

Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu osporenom presudom Županijskog suda u P. povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., člankom 29. stavkom 1. i člankom 35. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi ističe da je Ustavni sud odlukom broj: U-III-1243/2004 od 19. listopada 2006. usvojio njegovu ustavnu tužbu u istom parničnom sporu, ukinuo presudu Županijskog suda u P. i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku, međutim, Županijski sud u P. donio je u ovom ustavnosudskom postupku osporenu presudu ponovno protumačivši rok iz članka 20. stavaka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 58/95. - u nastavku: ZIDZPS) na način da je riječ o prekluzivnom roku. Dakle, prema stajalištu tog suda, tužitelj je propustio zakonski rok za podnošenje zahtjeva za otkup državnog stana (30. lipnja 1999.).

Podnositelj ustavne tužbe posebno napominje da je Ustavni sud odlukom broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997., ukinuo odredbe članka 20. stavaka 1. i 2. ZIDZPS-a, kojima je bio propisan prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva za kupnju državnog stana, a kako Županijski sud u P. u ponovljenom postupku nije uvažio pravna stajališta Ustavnog suda, izražena u navedenoj odluci te u odluci broj: U-III-1243/2004 od 19. listopada 2006., podnositelj predlaže ukidanje osporene presude.

Ustavni sud je odlukom broj: U-III-1243/2004 od 19. listopada 2006. usvojio ustavnu tužbu podnositelja Š. D. iz P. u istoj pravnoj stvari (otkup tzv. državnog stana). Njome je ukinuo presudu Županijskog suda u P. broj: Gž-1600/01-2 od 1. prosinca 2003. i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.

Naime, u tom je sudskom postupku bilo sporno je li podnositelj pravodobno podnio zahtjev za otkup stana na kojemu je bio nositelj stanarskog prava. Polazeći od činjenice da su odredbe članka 20. stavaka 1. i 2. ZIDZPS ukinute odlukom Ustavnog suda broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997., Općinski sud u P. svojom je presudom broj: P-1159/00-15 od 27. veljače 2001. usvojio podnositeljev zahtjev za otkup stana, ocijenivši da podnositelj nije prekludiran u podnošenju svog zahtjeva za njegov otkup.

Sukladno tome, prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev podnositelja te je tužena (Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane) obvezana da s podnositeljem sklopi ugovor o kupoprodaji stana, a prema uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te da stan slobodan od osoba i stvari preda kupcu (podnositelju).

U povodu žalbe tužene (Republike Hrvatske, Ministarstva obrane), Županijski sud u P. donio je presudu kojom je preinačio presudu Općinskog suda u P. i odbio tužbeni zahtjev podnositelja za otkup stana, smatrajući da je njegov zahtjev podnesen nakon proteka zakonskog roka.

Povodom ustavne tužbe podnositelja, podnesene protiv presude Županijskog suda u P., Ustavni sud donio je odluku broj: U-III-1243/2004 od 19. listopada 2006., u kojoj je utvrdio da je osporenom presudom Županijskog suda u Puli podnositelju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava te je izrazio sljedeće pravno stajalište:

"Ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj, kao nositelj stanarskog prava na 'državnom' stanu, stajalištem drugostupanjskog suda, prikraćen u odnosu na druge nositelje stanarskog prava na "državnim" stanovima. Podnositelju je uskraćeno pravo na otkup stana u kojemu stanuje pogrešnim pravnim stajalištem drugostupanjskog suda, kojim mu je neposredno povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava, budući da je mjerodavan materijalni propis na grubi način pogrešno shvaćen, iz čega se može zaključiti da je osporena presuda donesena samovoljno."

Na temelju te odluke Ustavnog suda, Županijski sud u P. ponovio je sudski postupak u kojemu je donio (novu) presudu koju podnositelj osporava u ovom ustavnosudskom postupku.

U osporenoj presudi Županijski sud u P. ponovno je uvažio žalbu tužene (Republike Hrvatske, Ministarstva obrane) te je preinačio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u P. i odbio tužbeni zahtjev podnositelja uz stajalište da ukidanjem navedenih odredbi ZDZPS-a "nositelji stanarskih prava u takovim (državnim) stanovima nisu stavljeni u povoljniji položaj u odnosu na ostale nositelje stanarskog prava na način da jedino oni ne bi bili ograničeni rokom podnošenje zahtjeva za otkup stana već su stavljeni u isti položaj s ostalim kupcima stanova."

Ustavni sud stoga opetovano ukazuje na svoje stajalište izraženo u odluci broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997., kojom su, zbog nesuglasnosti s Ustavom, ukinute odredbe članka 20. stavaka 1. i 2. ZIDZPS-a:

"Nejednakost položaja kupaca tzv. 'državnih' stanova i ostalih stanova, koja također predstavlja nesuglasnost s Ustavom, postoji i u pogledu trajanja rokova u kojima se može podnijeti zahtjev za kupnju državnog stana. S tog stajališta ukinute su odredbe članka 20. stavaka 1. i 2. te članka 21. Zakona, jer ne jamče jednakost građanima koji pravo na otkup stana mogu tražiti u roku od 60 dana, odnosno 30 dana od stupanja Zakona na snagu s ostalim kupcima stanova, u odnosu na građane kojima je rok za podnošenje zahtjeva bio određen u trajanju od godine dana, a zatim je bio još nekoliko godina produžavan."

S obzirom na navedeno pravno stajalište, kao i na ocjenu Ustavnog suda da nepostojanje roka za izvršenje određene činidbe (posebice u slučaju kad je rok ukinut odlukom Ustavnog suda) nije pravno utemeljeno tumačiti na štetu stranke koja je trebala poduzeti određenu činidbu, Ustavni sud utvrđuje da je osporenom presudom Županijskog suda u P. podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Imajući u vidu utvrđenja sadržana u obrazloženju ove odluke, Ustavni sud upozorava da Županijski sud u P. u osporenoj presudi broj: Gž-3609/06-3 od 11. prosinca 2006. nije poštovao pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci broj: U-III-1243/2004 od 19. listopada 2006.

Nepoštovanjem pravnih stajališta Ustavnog suda i neuvažavanjem ustavnosudskom praksom ustanovljenih obvezujućih pravnih standarda u odnosu na zaštitu ljudskih prava u konkretnom pravnom pitanju, Županijski sud u P. postupio je protivno člancima 31. i 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.