Početak studenoga u medijima je obilježen slučajem mladog hrvatskog sportaša kojem je zbog problema s ispisivanjem iz Hrvatskog biatlonskog saveza postala upitna karijera nastupanja za Sloveniju, stoga se ovim tekstom, bez miješanja u stavove bilo koje strane, želi pravno ocrtati situacija i dati odgovor na pitanje – ima li ili nema Jakov Fak pravo na ispisnicu i ima li ili nema Hrvatski biatlonski savez pravo tražiti naknadu štete.
Već mnogo puta do sada s punim se pravom naglasilo da je sport jedini pravi hrvatski izvozni proizvod s kojim smo konkurentni kako u Europi tako i u svijetu. Čak i da ne uzmemo u obzir da je broj stanovnika naše zemlje jednak ili čak i manji od broja stanovnika nekog većeg grada (npr. London, Moskva), malo koja država uopće može se pohvaliti s titulama olimpijskog i svjetskog prvaka u nizu elitnih ekipnih sportova (vaterpolo, rukomet, košarka, tenis – Davis cup ...) i s nepreglednim nizom titula prvaka i nositelja medalja u pojedinačnoj konkurenciji (Blanka Vlašić, Sandra Perković, Janica Kostelić, Duje Draganja, Goran Ivanišević, Ivica Kostelić ...).
Unutar gotovo nevjerojatnih rezultata posebno „bodu oči“ skijaši obzirom na činjenicu da u našoj državi postoji minimalan broj skijaških staza, a za disciplinu spust, na primjer, ne postoji niti jedna, jednako kao što ne postoji niti jedna skijaška skakaonica (za razliku ne samo od susjedne Slovenije s mamut skakaonicom na Planici, nego i za razliku od susjedne Bosne i Hercegovine koja skakaonicu ima ne samo na Igmanu nego čak i na Vlašiću).
Cijeli svijet zna za Janicu Kostelić i Ivicu Kostelića, a od prije par godina bilježimo još jedno hrvatsko skijaško čudo, ovaj put u skijaškom biatlonu (za one koji ne znaju, to je disciplina u kojoj se zbrajaju rezultat skijaškog trčanja i pucanja iz puške - mete su udaljene 50m od mjesta za gađanje i sastoje se od 5 crnih točaka na bijeloj podlozi, za svaku nepogođenu metu dobije se ili dodatni kazneni krug, obično u dužini 150 m, ili u nekim disciplinama dodatna minuta).
Jakov Fak na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru 2010. god. osvojio je brončanu medalju u biatlonu na 10 km, i na taj način najbolje opravdao ukazanu čast nošenja hrvatske zastave na otvorenju tih Igara. Idilično ozračje kratko je trajalo, najprije su se pojavile samo najave mogućih problema, da bi mladi sportaš (rođen 1987. god.) već 31. srpnja 2010. službeno zatražio ispisnicu iz Hrvatskog biatlonskog saveza radi ostvarenja mogućnosti nastupanja za Sloveniju.
Naravno, kako to obično i biva, svaka strana istu situaciju drukčije je opisivala – Hrvatski biatlonski savez izjavljivao je da je spreman osigurati radno mjesto i pokriće svih potrebnih troškova za sportaševu karijeru, a Jakov Fak je rekao da on želi trenirati samo s trenerom koji ga je i doveo do vrhunskih rezultata (Uroš Velepec - inače trener slovenske biatlonske reprezentacije) i niti s jednim drugim, a savez mu tog trenera ne može osigurati.
Nakon određenog medijskog zatišja, početak studenog obilježen je pravom medijskom ofenzivom ili pritiskom na savez da izda ispisnicu jer u protivnom sportaš mora (radi propisa međunarodne biatlonske federacije) čekati na pravo na nastup za slovensku reprezentaciju, a ako bi bilo tako onda više nije zanimljiv slovenskoj reprezentaciji i neće moći s njima trenirati i imati sve plaćene troškove dok čeka na pravo na nastup. Hrvatski biatlonski savez donio je odluku da će odmah izdati ispisnicu uz naknadu štete u visini do 100.000,00 EUR jer je to navodno šteta koju trpe zbog već potpisanih i pripremljenih ugovora sa sponzorima u koje su bili uključeni i lik i djelo Jakova Faka.
Druga strana (slovenski savez, sportaš) ne prihvaća nikakvo plaćanje (najnovija, ali neslužbena informacija govori o prihvaćanju plaćanja od 60.000,00 EUR što hrvatska strana ne prihvaća), a sportaš za medije izjavljuje da razmišlja i o prekidu karijere, kao i da isključuje povratak kod onih (čitaj: Hrvatski biatlonski savez) koji ga žele uništiti (citat).
Naravno da se ne treba miješati u stavove bilo koje strane, ali zato treba jasno pravno ocrtati situaciju i dati odgovor na ključno pitanje – ima li ili nema Jakov Fak pravo na ispisnicu i ima li ili nema Hrvatski biatlonski savez pravo tražiti naknadu štete.
Iako je to jako teško priznati svakom navijaču hrvatske reprezentacije i hrvatskih sportaša, NEMA NIKAKVE OBVEZE ZA BILO KOGA NASTUPATI ZA HRVATSKU REPREZENTACIJU. Odazivanje pozivima izbornika svoj temelj ima u slobodnoj odluci sportaša koja svoj motiv može imati u nizu elemenata, od domoljublja, preko uvjeta treniranja i nastupanja pa do klasičnog plaćanja. Ovo osnovno pravilo iznimku može imati u ugovoru kojim se preuzimaju prava i obveze, a do sada nitko niti jednom riječju nije spomenuo da bi Jakov Fak imao bilo kakav ugovor s Hrvatskim biatlonskim savezom ili klubom ili bilo kojim drugim subjektom (npr. Hrvatskim olimpijskim odborom), a koji bi ga obvezivao na nastupanje u određenom razdoblju koje nije isteklo.
Dakle, Jakov Fak pravno ima pravo zatražiti ispisnicu odnosno prestati s nastupima za hrvatsku reprezentaciju.
Hrvatski biatlonski savez očito je računao s nastupima Jakova Faka za hrvatsku reprezentaciju i ponašao se računajući da će tih nastupa i biti. Međutim, to je ipak dvostrani odnos i, ako ne postoji odgovarajući ugovor, Jakov Fak takvu obvezu NEMA. Međutim, ako Jakov Fak želi postići nešto što druga strana može, ali i ne mora učiniti (odlučiti, ne samo da se izda ispisnica nego i da se prihvaća pravo na nastup za drugu reprezentaciju odmah, u točno preciziranom roku koji omogućava početak nastupa za slovensku reprezentaciju odmah na prvom natjecanju sezone) vrijedi to isto pravilo, ali ono ovaj put ne ide sportašu u prilog i, budući da ne može natjerati Hrvatski biatlonski savez da mu izađe u susret odmah i ovdje, jedini način za rješenje je pregovaranje i dogovor, a ako toga ne bude, obje strane pretrpjet će štetu.
Cijeli slučaj jako je poučan i pokazuje kako se malo misli na pravni aspekt svakog odnosa u sportu, što kod prvog problema najčešće dovodi do katastrofe. Iako djeluje jako proračunato i jako hladno unaprijed misliti i unaprijed uvjetovati, to je jednostavno condicio sine qua non svakog gospodarskog ponašanja.
Kod prvog financiranja mora postojati ako ne ugovor tada barem opći pravni akt koji uređuje posljedice svakog mogućeg postupka, a posebno odbijanja nastupa za reprezentaciju. Da je tome tako, ne samo „slučaj Fak“ nego i svi drugi manje ili više slični slučajevi bili bi lako rješivi. Dobar primjer imamo u brojnim slučajevima u inozemstvu, gdje pravo u velikoj mjeri ide u korak s realnim problemima, gdje se (uz sudjelovanje nadležnih institucija) ugovori sklapaju i s djecom od 8 ili 10 godina, gdje su nakon što je pravosuđe presudilo u poznatom slučaju Bosman promptno reagirali i našli neka zamjenska rješenja (tako da se sada u praktično svim slučajevima novi ugovor potpisuje daleko prije isteka aktualnog – i ovo rješenje trpi kritiku, ali i pokazuje da se nije reagiralo pasivnošću nego aktivnošću i kreativnošću).
Jakov Fak nije prvi „problem“ ovakve naravi – dogodio se slučaj Mirne Jukić, mlade vukovarske plivačice koja je svoje medalje osvajala za Austriju, prijetio je slučaj Duje Draganje koji je imao ponudu iz Katara (srećom po nas odlučio je ostati pod hrvatskom zastavom), a to su samo oni najpoznatiji slučajevi.
Treba se nadati da će slučaj Fak, čak i ako ga hrvatska reprezentacija izgubi, za posljedicu imati da se odmah počne raditi na kvalitetnim pravnim rješenjima koja nikoga neće natjerati da rado nastupa za hrvatsku reprezentaciju, ali će zajamčiti snažan poticaj svima onima koji razmišljaju o odlasku pod neku drugu zastavu da to znači jasnu financijsku obvezu koja neće biti nikakva samovolja nego unaprijed odrediva kategorija za svakog sportaša pojedinačno.
Prof. dr. sc. Hrvoje Kačer, predsjednik Hrvatskog društva za športsko pravo
