Od donošenja starog Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 25/03) do ovoga novoga, dakle, u gotovo osam godina, nastupile su značajne promjene u unutarnjoj organizaciji javnih televizija u Europi, na način da se zahtijevao funkcionalni pristup organiziranju obavljanja djelatnosti u novim tržišnim okolnostima povećanog broja komercijalnih nakladnika, uz obvezu poštivanja pravila o državnim potporama, a imajući u vidu način financiranja javne televizije putem pristojbe i komercijalnih prihoda.
Poseban problem također je predstavljalo financiranje javne televizije u novonastalim okolnostima s obzirom da Hrvatska televizija koristi dualistički način financiranja svojih programa, pristojbu i komercijalne prihode. Korištenje tih izvora financiranja javne televizije mora biti u skladu s Odlukom o objavljivanju pravila o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge (NN 31/10), što je zahtijevalo preciziranje javne funkcije HRT-a i visinu sredstava za njezino obavljanje, te kontrolu trošenja sredstava.
Jedan od razloga donošenja Zakona je i činjenica da će se njegovim donošenjem uskladiti rad i poslovanje HRT-a s novim Zakonom o elektroničkim medijima (NN 153/09) i navedenom Odlukom o objavljivanju Pravila o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge, kojima je propisano da se mjesečna pristojba smatra državnom potporom koja se mora trošiti isključivo u svrhu pružanja javnih usluga tj. realizaciju programskih obveza HRT-a koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost.
Što se samih novosti u reguliranju obveze plaćanja pristojbe Hrvatskoj radioteleviziji tiče, na početku treba istaknuti da su one u novom Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji propisane odredbama članaka 34. – 36.
Tako članak 34. Zakona propisuje obvezu plaćanja mjesečne pristojbe za svakoga tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik ili drugi odgovarajući uređaj na području RH. Tim se člankom utvrđuju kriteriji i pretpostavke plaćanja RTV pristojbe, ovisno je li riječ o kućanstvu, fizičkoj osobi koja nije član kućanstva, pravnoj osobi ili fizičkoj osobi koja obavlja samostalnu djelatnost.
Pristojbena obveza više se ne bazira samo na činjenici prava vlasništva na prijamniku nego i na činjenici posjedovanja prijamnika. Drugim riječima, uz vlasnike, sada su pristojbeni obveznici i posjednici prijamnika u slučaju kada ujedno nisu vlasnici. Nadalje, pristojba se više ne plaća samo temeljem vlasništva (i posjeda) radio i/ili TV prijamnika već i temeljem vlasništva, odnosno posjeda na drugim uređajima koji omogućuju prijam radijskog ili audiovizualnog programa (npr. računalima, mobilnim telefonima i drugim uređajima koji imaju mogućnost prijama takvog programa).
Također, novost je i to da obveznikom plaćanja pristojbe postaje i fizička osoba koja ne plaća mjesečnu pristojbu i nije član kućanstva koje je plaća, ali ima prijamnik u motornom vozilu registriranom na njezino ime.
Što se pravnih osoba tiče, ističemo da pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik, osim ako Zakonom nije drukčije određeno. Iznimka od obveze normirane navedenom odredbom donosi odredba kojom je propisano da pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost sukladno posebnom zakonu, plaćanjem mjesečne pristojbe za jedan prijamnik u ugostiteljskom objektu stječu pravo korištenja tri dodatna prijamnika u istom ugostiteljskom objektu bez plaćanja mjesečne pristojbe. Zanimljivo je istaknuti da je od prvog do drugog čitanja prijedloga Zakona predlagatelj odustao od rješenja po kojem bi pristojbeni obveznik bio svaki subjekt koji je obveznik plaćanja električne energije.
Što se tiče visine pristojbe, člankom 35. Zakona propisuju se mjerila utvrđivanja visine pristojbe koju svake godine utvrđuje Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije i obveza uplate prikupljenih sredstava u određenom iznosu od 3% Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Također se propisuje da je HRT dužan iz dijela ukupnog godišnjeg bruto prihoda HRT-a izdvajati sredstva u korist Hrvatskog audiovizualnog centra sukladno posebnom zakonu tj. Zakonu o audiovizualnim djelatnostima (NN 76/07), te se definira što obuhvaća dio ukupnog godišnjeg bruto prihoda HRT-a iz kojeg se izdvajaju sredstva u korist Hrvatskog audiovizualnog centra.
Način izračuna visine mjesečne pristojbe nije doživio značajne izmjene pa njezina visina iznosi najviše 1,5% prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj na temelju statističkih podataka za prethodnu godinu.
Naposljetku, člankom 36. Zakona ovlašćuje se HRT da svojom odlukom utvrdi način odjave prijamnika i nadzor nad plaćanjem pristojbe te se propisuje mogućnost oslobađanja od plaćanja pristojbe za one prijamnike koje za obavljanje djelatnosti koriste nakladnici radija i televizije te za one uređaje za prijam programa koji se u tu svrhu koriste.
Predškolske ustanove, osnovne i srednje škole oslobođene su obveze plaćanja mjesečne pristojbe za prijamnike koji im služe u svrhu obavljanja djelatnosti.