Stoga nije čudno što pojedini organizatori putovanja zahtijevaju obligatorno zaključivanje ovakvih ugovora o osiguranju, čak štoviše, neki i sami preuzimaju obvezu osiguravanja svojih putnika sukladno odredbama stavka 2. članka 892. Zakona o obveznim odnosima.
Vjerojatno zbog toga, kako u razdoblju zimovanja, tako i kod različitih poslovnih ili turističkih putovanja u inozemstvo tijekom cijele godine, značajno mjesto u osigurateljnoj ponudi zauzimaju upravo putna osiguranja.
Sastavni elementi police putnog osiguranja
Kod putnog osiguranja polica osiguranja uključuje, odnosno obavezno se ugovara:
- dobrovoljno zdravstveno osiguranje za vrijeme puta i boravka u inozemstvu,
- dodatno osiguranje od nezgode (osiguranje od invaliditeta i smrti uslijed nesretnog slučaja).
Fakultativno se može uvrstiti u policu osiguranja, odnosno može se ugovoriti:
- osiguranje prtljage (kao svojevrsni oblik imovinskog osiguranja u sklopu police osobnog osiguranja),
- osiguranje od otkaza putovanja.
Pri tome treba napomenuti da prva dva obvezna oblika osigurateljne zaštite, po svojoj pravnoj prirodi spadaju isključivo u osobna osiguranja kao i npr. životno ili rentno osiguranje, te se na taj dio putnog osiguranja primjenjuju odredbe Općih i Posebnih uvjeta osiguranja osoba, a koji moraju biti u skladu sa člankom 966. do 989. Zakona o obveznim odnosima.
Ostala dva fakultativna oblika osiguranja, pružaju isključivo zaštitu u slučaju eventualnog nastupa rizika štete na imovini, te kao takva pripadaju u klasične oblike imovinskih osiguranja regulirane odredbama članka 948. do 965. Zakona o obveznim odnosima.
Putno zdravstveno osiguranje
Srž putnog osiguranja čini dobrovoljno zdravstveno osiguranje putnika koje ujedno predstavlja i osnovni dio osigurateljne zaštite i obligatorni konstitutivni dio svake police putnog osiguranja. Tim oblikom osiguranja osigurava se zapravo pružanje zdravstvene zaštite uslijed iznenadne bolesti kod putovanja ili izbivanja u inozemstvu, kao i pružanje medicinske pomoći prilikom različitih nezgoda do kojih tom prigodom može vrlo lako doći, npr. prometne nezgode, skijaške nezgode i dr.
To u ostalom i jest prvenstvena svrha putnog osiguranja, a osiguranik – putnik na taj način amortizira financijski udar koji mogu predstavljati troškovi liječenja i pružanja medicinske zaštite u inozemstvu.
Treba napomenuti kako većina osiguratelja isplaćuje naknadu navedenih troškova izravno, a ne po principu refundacije, što je za osiguranika vrlo bitno, s obzirom da se nalazi u stranoj državi i u izvanrednim okolnostima. Uz klasične oblike liječničke zaštite putnim osiguranjem pokriveni su i troškovi operacije, medicinskih pomagala, stomatološkog zahvata u svrhu otklanjanja akutne zubobolje, te ostalih usluga predviđenih u Općim i Posebnim uvjetima svakog pojedinog osiguravatelja.
Osiguranje putnika od posljedica nesretnog slučaja
Dodatno osiguranje putnika od posljedica nesretnog slučaja (uz putno zdravstveno osiguranje) predstavlja zapravo osobno osiguranje za slučaj trajnog invaliditeta, do kojeg je došlo uslijed nezgode na putovanju. Po svom osigurateljnom obujmu ono se nadopunjuje s putnim zdravstvenim osiguranjem i u svakom slučaju oportuno ga je ugovoriti, pogotovo za duža ili rizičnija putovanja. Osigurane svote se za ovu vrst osigurateljne zaštite kreću se od 10 000 do 30 000 EUR, ovisno o osiguravatelju.
Fakultativni oblici osigurateljne zaštite od štete na imovini putnika
Osiguranjem prtljage nadoknađuje se nestanak prtljage do kojega može doći prilikom putovanja ili boravka u inozemstvu. Važno je napomenuti da takvo osiguranje kod većine osiguravatelja pokriva i prenosive tehničke aparate poput mobilnih telefona, video-kamera, pa čak i prijenosnih računala. Također, neki osiguravatelji isplaćuju i naknadu (iako bitno manju) za nabavu zamjenske prtljage u slučaju kada predana prtljaga zbog kašnjenja nije stigla na odredište na vrijeme, odnosno istodobno kada i osiguranik-putnik.
Od iznenadnog otkaza putovanja također se može osigurati u sklopu police putnog osiguranja, te se na taj način može vratiti i do 90% uplaćenog iznosa za putovanje od kojega je osiguranik-putnik morao odustati zbog nepredviđenih okolnosti (npr. iznenadna bolest, radna obveza, elementarna nepogoda i dr.).
Glavne značajke odlučujuće za visinu premije i visinu osigurane svote kod police putnog osiguranja
Izračun premije putnog osiguranja za svako pojedinačno putovanje ovisi o više čimbenika, kao što su:
- visina osigurane svote,
- trajanje putovanja,
- odredište putovanja i boravka u inozemstvu (udaljenost, manje ili više rizična destinacija),
- dob putnika,
- broj osiguranih osoba (radi li se o pojedincu ili obitelji ili dr.)
- cijeni putovanja (samo kod ugovaranja osiguranja od otkaza putovanja)
- broju ugovorenih dodatnih oblika osigurateljne zaštite, a koji se mogu ugovoriti uz putno zdravstveno osiguranje.
Navedene značajke osnovni su uzrok što se tarife različitih osigurateljnih društava, premda donekle različite, ipak u bitnome podudaraju, kako po obujmu osigurateljne zaštite, tako i po cijeni odnosno visini premije.
Prije svega važno je istaknuti, kako većina osigurateljnih društava predviđa razliku u visini premije i s obzirom na to radi li se o polici čije se osigurateljno pokriće proteže samo na zemlje EU, ili na zemlje članice EU i ostale zemlje svijeta uz izuzetak SAD-a, Kanade i Japana ili jednostavno s obzirom na to proteže li se osigurateljna zaštita na sve zemlje svijeta uključivši i ove tri potonje.
Kako su predviđene osigurane svote za policu putnog osiguranja, važeću u svim zemljama svijeta, znatno veće i kreću se oko 35 000 – 40 000 EUR, logično je da je i premija osiguranja za tu vrstu polica također znatno viša.
Što se tiče europskih zemalja, osigurane svote kreću se od 10 000 – 25 000 EUR, ovisno o osiguratelju i obimu osigurateljne zaštite, a premiju za dvotjedno putovanje pojedinac će u prosijeku platiti do 20 EUR, dok četveročlana obitelj s dvoje maloljetne djece plaća oko 40 EUR.
Popusti koje pri obračunu premije osiguravatelji odobravaju odnose se uglavnom na maloljetnu djecu ili na veće grupacije putnika, a eventualni doplatci predviđeni su samo ako je riječ o sportašima koji putuju na natjecanja ili treninge odnosno ako se radi o osiguraniku čija životna dob prelazi 60 godina.
Razlozi posebnog pristupa osiguravatelja kod sklapanja osiguranja s osobama iz ovih dviju rizičnijih kategorija sami su po sebi razumljivi i temelje se na aktuarskim tablicama rizičnosti pojedinih skupina osiguranika.
Daniel Sever, dipl. iur
