Sve veća potražnja za ekološkim proizvodima proizlazi iz brige potrošača za vlastito zdravlje, brige za očuvanje okoliša, zaštitu životinja, njihovog zdravlja i dobrobiti. Mnogi proizvođači tvrde da su njihovi proizvodi ekološki. No, novi Zakon o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda propisuje da sve tvrtke koje se ne bave ekološkom proizvodnjom moraju ukloniti nazive bio, organski i eko iz svojih imena i imena svojih proizvoda.
Donošenje novog Zakona o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda bilo je potrebno zbog činjenice da je 28. lipnja 2007. na snagu stupila Uredba Vijeća (EZ-a) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda koja se počela primjenjivati od 1. siječnja 2009. i kojom je opozivana Uredba (EEZ-a) br. 2092/91. koja je bila osnova za donošenje dosadašnjeg Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br.12/01, 14/01 i 79/07).
Cilj novog Zakona o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda (NN 139/10) je stvaranje temelja za održivi razvoj ekološke proizvodnje, uz osiguravanje učinkovitog funkcioniranja tržišta, zaštite tržišnog natjecanja, osiguravanje povjerenja potrošača i zaštite interesa potrošača. Njime su definirana načela i pravila proizvodnje u uzgoju bilja, životinja, proizvoda akvakulture, morskih algi te pravila za sakupljanje samoniklih biljaka, gljiva, kao i pravila za proizvodnju prerađenih poljoprivrednih proizvoda koji se koriste kao hrana, uključujući vino i hranu za životinje te pravila proizvodnje poljoprivrednog reprodukcijskog materijala (članci 1. i 2.).
Posebno mjesto u Zakonu zauzimaju opća i posebna načela ekološke proizvodnje propisana uredbama Vijeća Europske unije (članci 5.–8., 12.–16.). čija će primjena olakšati ispunjenje budućih obveza Republike Hrvatske vezanih za pristupanje Europskoj uniji.
Iako su neka pravila stroga, poput onih o zabrani uporabe GMO-a, zabrani korištenja ionizirajućeg zračenja u ekološkoj proizvodnji (članak 10. i 11.) te vremenski i prostorno odvojenoj proizvodnji prerađene ekološke hrane i hrane za životinje od hrane za životinje koja nije ekološka (članci 19. i 20.), dopuštaju se i iznimke od pravila no samo unutar granica posebnih uvjeta predviđenih Zakonom.
Iznimke omogućavaju fleksibilnost primjene proizvodnih pravila zbog prilagođavanja ekoloških standarda lokalnim klimatskim ili zemljopisnim uvjetima, posebno kada je riječ o poljoprivrednoj praksi i stupnjevima razvoja. Budući da iznimke odobrava Europska komisija, članak 23. koji ih propisuje stupa na snagu danom pristupa RH u EU.
Od 18. prosinca 2010. kada je Zakon stupio na snagu, zabranjeno je korištenje pojmova "ekološki", "organski", "biološki" ili njihove skraćenice "bio", "eko" za označavanje, prezentiranje i komercijalne dokumente proizvoda koji nisu proizvedeni sukladno Zakonu o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda, a za prekršaj je propisana novčana kazna od 20.000,00 do 60.000,00 kuna. Sve tvrtke koje se ne bave ekološkom proizvodnjom morat će ukloniti nazive bio, organski i eko iz svojih imena i imena svojih proizvoda (članak 24.).
Također, ekološka proizvodnja podliježe obveznoj stručnoj kontroli te službenim kontrolama hrane i hrane za životinje sukladno odredbama Zakona o hrani i propisima donesenim na temelju njega.
Osim političke potrebe i nužnosti, Zakon pruža potencijal za gospodarski razvitak jer proizvođačima u Hrvatskoj omogućava iste uvjete za proizvodnju kakve imaju proizvođači u EU te stvara uvjete za izvoz ekoloških proizvoda na tržište EU. Poticaj gospodarstvu u ovoj grani ostvariv je uz uvjet povećanja površina s ekološkom proizvodnjom čiji udio trenutno iznosi tek 1,29 posto. Uzroke tako malog udjela možemo pronaći u visokoj cijeni proizvodnje ekoproizvoda. Ekološki uzgoj skuplji je i daje manje prinosa, ali i veću kvalitetu finalnog proizvoda.
Ekoimanja moraju prolaziti strogu stručnu kontrolu i dobiti potvrdnicu da bi mogli označiti svoje proizvode ekološkima (članci 29. - 31.). S druge strane, proizvođači koji u tome uspiju mogu očekivati i dobru zaradu. Poznato je da su na domaćem i međunarodnom tržištu ekološki proizvodi iznimno traženi te da kupci bez obzira na veću cijenu, sve više traže upravo takve proizvode.
Povećana potražnja tržišta s jedne strane te mali kapacitet domaće proizvodnje eko-proizvoda s druge strane, rezultira povećanim uvozom tih proizvoda iz Europske unije i trećih zemalja. S ciljem kontrole, Zakon propisuje pravila za uvoz ekoloških proizvoda iz trećih zemalja u Republiku Hrvatsku do dana prijama u Europsku Uniju te ona koja stupaju na snagu danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju (članci 37., 38. i 39.).
Novčane kazne za prekršitelje kreću se od 3.000,00 do 100.000,00 kuna za pravne osobe te od 10.000,00 do 50.000,00 za kontrolno tijelo koje postupa protivno odredbama Zakona (članci 52. – 56.). Najveće kazne propisane su za korištenje genetski modificiranih organizama (GMO) i ionizirajućeg zračenja u ekološkoj proizvodnji.
Pripremio: Željko Čižmek, univ. bacc. act. soc.
