Kulturna dobra su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. U skladu s tim i hrvatsko zakonodavstvo uspostavilo je sustav zaštite i očuvanja kulturnih dobara, donoseći Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Tim Zakonom propisana su i ograničenja u prometu kulturnih dobara (člancima 36.-40.), koja se odnose i na pokretna i na nepokretna dobra. Među tim člancima posebno treba istaknuti članak 37., koji propisuje dužnost ponude kupnje dobra, koja predstavlja kulturno dobro, Republici Hrvatskoj, županiji, Gradu Zagrebu, gradu ili općini na čijem se području nalazi.
Člankom 39. navedenog Zakona propisane su i odredbe o pravnim posljedicama u slučaju ako vlasnik proda kulturno dobro i povrijedi pritom zakonsko pravo prvokupa ovlaštenika. Naime, pravna osoba kojoj je povrijeđeno pravo prvokupa sudu može podnijeti tužbu za poništenje ugovora o kupoprodaji, pod uvjetima i u roku propisanom tim člankom.
Postavlja se pitanje mora li prodavatelj kulturnog dobra najprije ponuditi kulturno dobro Republici Hrvatskoj, županiji, Gradu Zagrebu, gradu ili općini na čijem se području nalazi, pa tek ako oni ponudu odbiju, prodati je na temelju natječaja (ako je na to obvezan), odnosno neposrednom pogodbom, ili prodavatelj smije odmah raspisati natječaj s napomenom u njemu da Republika Hrvatska, županija, Grad Zagreb, grad ili općina, na čijem se području nalazi, imaju pravo prvokupa tog kulturnog dobra.
Iz izričaja relevantnih odredbi za ovaj slučaj, a to su članci 36.-40. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, da se zaključiti da je prodavatelj kulturnog dobra obvezan najprije istodobno ponuditi ga Republici Hrvatskoj, županiji, Gradu Zagrebu, gradu ili općini na čijem se području to kulturno dobro nalazi navodeći cijenu i druge uvjete prodaje.
I prema članku 36. navedenog Zakona prodavatelj kulturnog dobra, kao i posrednik u kupoprodaji kulturnog dobra obvezan je kupcu:
- dati na znanje da je predmet kupoprodaje kulturno dobro zaštićeno prema odredbama Zakona,
- predočiti dokaz o vlasništvu kulturnog dobra,
- predočiti isprave o odricanju od prava prvokupa prema navedenom Zakonu.
Također, prema članku 37. Zakona, nakon isteka roka od 60 dana od dana primitka pisane ponude za kupnju kulturnog dobra, vlasnik to dobro može prodati drugoj osobi uz cijenu koja ne može biti niža od cijene navedene u ponudi i pod uvjetima koji za kupca nisu povoljniji od uvjeta sadržanih u ponudi upućenoj Republici Hrvatskoj, županiji, Gradu Zagrebu, gradu ili općini na čijem se području to kulturno dobro nalazi.
Dakle, može se zaključiti da prodavatelj kulturnog dobra pitanje prava prvokupa s ovlaštenicima mora riješiti prije nego provede natječaj radi prodaje kulturnog dobra drugoj osobi, odnosno, ako se radi o neposrednoj pogodbi, prije nego započne postupak pregovora.