Najznačajnije izmjene i dopune Zakona o porezu na promet nekretnina objavljene su u Narodnim novinama broj 153/02 s početkom primjene od 1. siječnja 2003., a odnosile su se na uvođenje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina za kupnju prve nekretnine kojom porezni obveznik – građanin rješava vlastito stambeno pitanje.
S obzirom na niz promjena u gospodarskom, društvenom i pravnom području, s namjerom otklanjanja mogućnosti dvojakog tumačenja koje se pojavilo u praktičnoj primjeni predmetnog Zakona, kao i uvažavajući kratkoročnu mjeru iz Programa gospodarskog oporavaka – rasterećenje Porezne uprave, ukazala se neizostavna potreba za izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet nekretnina.
Iščitavanjem dijela Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet nekretnina (dalje: ZID Zakona), koji se odnosi na uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina primjećuju se, u odnosu na ranije važeći Zakon, određene pogodnosti, ali i neka postroženja.
Strože odredbe, primjerice, nalazimo u dijelu ZID Zakona koji uređuje pitanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina, kada nakon kupnje prve nekretnine građanin nekretninu, kupljenu za rješavanje vlastitog stambenog pitanja, iznajmi.
No, praksa Porezne uprave i do ZID Zakona bila je takva da se iznajmljivanje prve kupljene nekretnine smatralo zaprekom za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, odnosno razlogom za naknadno određivanje tog poreza, iako ranija odredba članka 11. stavka 1. točke 10. Zakona to nije izričito propisivala. To, primjerice, proizlazi iz mišljenja Porezne uprave, Klasa: 410-01/04-01/104, Ur. broj: 513-07/01-04-2, od 30. ožujka 2004.: „Budući da porezna obveznica iznajmljuje kupljeni stan, očito je da kupnjom nekretnine ne rješava vlastito stambeno pitanje te se stoga radi o kupnji nekretnine koja ne služi za rješavanje stambenog pitanja.“
Naime, bivšim člankom 11. točkom 10. Zakona o porezu na promet nekretnina bilo je propisano da se porez kojeg je porezni obveznik bio oslobođen naknadno plaća ako se stan ili kuća otuđi u roku pet godina od dana nabave, odnosno ako Porezna uprava naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uvjeti za porezno oslobođenje.
To se odnosilo ne samo na slučajeve iznajmljivanja stana drugim osobama, već i na slučajeve iznajmljivanja stana, u kojem građanin stanuje, trgovačkom društvu čiji je vlasnik odnosno osnivač i koje ima sjedište na adresi gdje građanin/osnivač društva prebiva, i to bez obzira na činjenicu što osoba sama sebi iznajmljuje samo dio stana.
Sada je ZID Zakona izričito propisao, novim člankom 11.a stavkom 6., da se porez na promet nekretnina, kojega je građanin bio oslobođen, plaća naknadno ako u roku od 3 godine od dana stjecanja građanin otuđi ili iznajmi nekretninu u cijelosti ili djelomično.
Stoga, u slučaju kad porezni obveznik, koji je ostvario pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina kao građanin koji kupnjom prve nekretnine rješava vlastito stambeno pitanje, tu nekretninu, za koju je izjavio da kupnjom rješava vlastito stambeno pitanje, iznajmi, znači da kupnjom nekretnine ne rješava vlastito stambeno pitanje.
Može se dakle zaključiti da je ZID Zakona u biti ozakonio do sada postojeću praksu Porezne uprave u vezi s pitanjem oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina i iznajmljivanja kupljene nekretnine.