Člankom 107. stavkom 6. Zakona o radu (NN 149/09) propisano je da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog. Trajanje otkaznog roka u Zakonu o radu propisano je u odredbama članka 114., tako da duljina otkaznog roka, u bitnom, ovisi o duljini neprekidnog trajanja radnog odnosa radnika i poslodavca prije otkazivanja ugovora o radu, te o otkaznim razlozima.
U sklopu tih odredbi, stavkom 7. navedenog članka, propisano je da ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.
O pitanju odricanja od otkaznog roka Zakon o radu ne daje niti izričit odgovor, niti sadržava odredbe koje bi uputile na zaključak u vezi s time.
U praksi se već raspravljalo o pravu, odnosno mogućnosti odricanja od otkaznog roka, ali, doduše, uvijek u situaciji kada bi radnik bio taj koji dobiva otkaz.
Tako se zauzeo stav da se radnik može odreći otkaznog roka koji mu pripada, ali nakon što primi odluku o otkazu. Argumentirajući takav stav navodilo se da pripadajući otkazni rok ima za cilj zaštititi radnika na način da mu omogućuje da u tom razdoblju, kada radnik zna da ostaje bez posla, potraži novi posao i osigura buduću egzistenciju.
No, može li se radnik, nakon što je poslodavcu dostavio otkaz, odreći otkaznog roka? U tom slučaju, dakle, redoviti otkaz ne daje poslodavac, već radnik. No, i u tom slučaju otkazuje se uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, kojeg bi radnik trebao odraditi. S obzirom na izloženi stav prakse o odricanju od prava na otkazni rok, logičnim se nameće pitanje može li se radnik odreći otkaznog roka i kada daje otkaz.
Vodeći se argumentima koji su doveli do zaključka da se radnik može odreći otkaznog roka kada dobiva otkaz, na postavljeno pitanje treba odgovoriti negativno.
Naime, ako se o otkaznom roku razmišlja kao zaštitnom instrumentu za onoga koji dobiva otkaz, u slučaju da otkaz daje radnik poslodavcu, poslodavac bi bio taj kojeg bi trebalo zaštititi, i to, u prvom redu, od poremećaja u poslovanju zbog iznenadnog (neočekivanog) odlaska radnika.
U tom smislu, poslodavac bi, da se poremećaj ne dogodi, za vrijeme trajanja otkaznog roka nastojao naći novog radnika koji bi zamijenio onog koji odlazi.
Ako poslodavac, već u času primitka otkaza, ocijeni da mu odlazak radnika neće bitno poremetiti poslovanje, može se odreći prava da radnik odradi otkazni rok, u kojem bi slučaju radniku radni odnos prestao primitkom izjave o odricanju od otkaznog roka kojeg je izjavio poslodavac.