Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 66/10) stupio je na snagu 1. lipnja 2010., i njime je, na temelju članka 298. stavka 4. Zakona o radu (NN 149/09), stavljen izvan snage dugovječni Zakon o evidencijama u oblasti rada (NN 34/91 i 26/93).
Navedeni Pravilnik, donesen je u sklopu usklađivanja hrvatskog radnog zakonodavstva s europskim, a prema njemu se svakodnevno, od kada je stupio na snagu, mora ispunjavati 18 stavki, što je uzbunilo hrvatske poslodavce.
Premda dio tvrtki ima postojeće softverske obrasce za tu evidenciju, Pravilnik je opterećen detaljima pa poslodavci svakodnevno i za svakog radnika moraju ispunjavati rubrike o početku i kraju radnog vremena, ukupnom broju radnih sati, broju sati u zastoju, na bolovanju i na radu nedjeljom te sati provedenih u pripravnosti, na terenskom radu kao i brojne druge stavke.
Od samog početka primjene Pravilnika, poslodavci upozoravaju da je njegova primjena prekomplicirana i prezahtjevna posebno s obzirom na odredbu članka 9. kojom je propisano da je poslodavac dužan evidenciju o radnom vremenu voditi po razdobljima isplate plaće i naknade plaće, a mora se voditi uredno, razumljivo i ažurno na završetku radnog dana radnika.
Nakon deset mjeseci njegove primjene, donesen je novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, koji se počinje primjenjivati od 1. svibnja 2011.
U odnosu na bivši Pravilnik, može se već na prvi pogled vidjeti da oba imaju isti broj članaka (svega 13), da su konceptualno i sadržajno vrlo slični, no uočavaju se i neke novine, od kojih se posebno ističe ona koja od 1. svibnja 2011. poslodavcima više ne nameće obvezu vođenja evidencije o radnom vremenu svaki dan, već je ubuduće on dužan evidenciju popuniti najkasnije sedmog dana od dana za koji se podaci popunjavaju, osim podataka o početku i završetku rada (koje je poslodavac je obvezan voditi samo ako je obveza vođenja tih podataka ugovorena kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu), koje je obvezan evidentirati najkasnije na završetku sljedećeg radnog dana za prethodni radni dan (a ako podaci o početku i završetku rada do tada nisu poznati, poslodavac ih je obvezan evidentirati odmah po saznanju za njih).
Ponešto su izmijenjene i odredbe o evidenciji o radnicima (članak 3.). Također, poslodavac više ne mora voditi evidenciju o podacima radnika koje mu je ustupila agencija. Evidencija o radnicima, prema novom Pravilniku, mora se čuvati najmanje 3 godine, za razliku od ranije propisane obveze da se ta evidencija mora čuvati 6 godina.
Najviše promjena doživjela je odredba članka 8. Pravilnika koja se odnosi na podatke o radnom vremenu (primjerice, evidencija o radnom vremenu više neće sadržavati podatke o satima provedenima na službenom putu, satima terenskog rada, satima neplaćenog dopusta i vremenu provedenom na rodiljnom, roditeljskom dopustu ili u korištenju drugih prava sukladno posebnom propisu).
Kao što je ranije rečeno, preciznije su normirane odredbe o dužnosti i pravilima vođenja podataka o početku i završetku rada. Nadalje, došlo je do promjena u vezi vođenja evidencije o radnom vremenu, kada je rad organiziran u smjenama i u slučaju preraspodjele radnog vremena.
Novost je i odredba članka 8. stavka 6. Pravilnika prema kojoj su na sveučilištima, veleučilištima i znanstvenim institutima za zaposlene nastavnike i suradnike, znanstvenike i umjetnike te u ustanovama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja za zaposlene odgajatelje djece, odnosno zaposlene koji sudjeluju u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima, podaci o radnom vremenu prilagođeni naravi njihovoga rada na način da se posebno evidentiraju samo normirani oblici rada.
Kao i do sada, poslodavac će biti dužan evidenciju o radnom vremenu imati u svom sjedištu, ali je novost da ako šest ili više radnika ugovorene poslove obavlja izvan sjedišta poslodavca u izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru tijekom cijelog razdoblja odnosno mjeseca za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje, poslodavac je za njih evidenciju dužan imati i u toj izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru za prethodno razdoblje od najmanje jedne godine.
Kao i u slučaju evidencije o radnicima, i kod evidencije o radnom vremenu skraćen je rok čuvanja evidencije, u potonjem slučaju sa šest na četiri godine.
Zaključno još samo napominjemo da je u istom broju Narodnih novina (37/11) objavljen i novi Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji propisuje sadržaj obračuna isplaćene plaće i naknade plaće, odnosno obračuna iznosa istih koje je poslodavac radniku bio dužan isplatiti ako ih na dan dospjelosti nije isplatio i obračuna isplaćene otpremnine, odnosno iznosa otpremnine koju je poslodavac radniku bio dužan isplatiti ako je na dan dospjelosti nije isplatio.